Sramotni nasilnički napadi, govor mržnje, obiteljsko nasilje, demoliranje bolesničkih odjela, vršnjačko nasilje na nacionalnoj osnovi... postali su hrvatska svakodnevica. Ne prođe dan, a da se ne dogodi neki takav nemili događaj. Koji, u boljoj varijanti, prođe s osudom na čemu često sve stane ili, u onoj goroj, doživi relativizaciju odgovornih. O zadnjem, onom u Splitu u kojem su stradali vaterpolisti Crvene zvezde koje je napala skupina huligana nasred splitske rive jer su na sebi imali majice s klupskim oznakama, pisali su i svjetski mediji.
– Najviše me zaboljelo što ljudi koji su se okupili nastavili vikati “ubij četnika”. Govorio sam da sam sportaš, vaterpolist... Nakon što sam 10-ak minuta proveo u hladnoj vodi, došla je policija i tek tad sam bio spašen – ispričao je jučer napadnuti vaterpolist na presici u Beogradu. I tu je u pravu. Najviše bi i nas kao društvo trebalo boljeti to što huligane koji su ih poželjeli namlatiti nitko na toj splitskoj rivi ne samo da nije pokušao zaustaviti, nego su neki bili oduševljeni razvojem događaja.
Nova sramota u tom se gradu dogodila i jučer. Osnovna škola Skalice išarana je porukama “mrzim školu i Srbe”.
Prije Splita medijske su stupce punili nemili događaji i iz Zadra. Od drame oko suđenja Daruvarcu, nasilniku koji je pušten na slobodu do pravomoćnosti presude koju je zaradio zbog premlaćivanja 18-godišnje djevojke usred bijelog dana u kafiću u kojem su pojačali glazbu da se ne čuje dok je mlati do slučaja žigosanja učenice upaljačem u jednoj zadarskoj srednjoj školi. Ta dva zadarska slučaja pomakla su letvicu apsurda u Hrvatskoj. Pa tako notorni nasilnik koji je djevojku šutirao nogom, a glavom joj lupao u umivaonik danas šeta na slobodi bez zabrane prilaska žrtvi i žali se da je i sam žrtva dok nam ravnatelj zadarske škole u kojoj je učenici prislonjen užareni upaljač na nadlakticu objašnjava kako se tu zapravo radi o dječjoj igri.
Učenik trebao biti izbačen iz škole
Samo mjesec dana ranije vidjeli smo i da je vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi normalno na stranici gradske uprave držati snimku na kojoj se vidi kako učenici srpske nacionalnosti ne ustaju na hrvatsku himnu i maknuti je tek nakon reakcije dječje pravobraniteljice.
Što nam se događa kao društvu, jesu li svi ti događaji slučajnost ili Hrvatska doista počinje imati ozbiljne probleme s nasiljem, pitali smo ugledne stručnjake. I baš svi se slažu u jednom – nasilja je definitivno više, ne kažnjava se adekvatno i to je ključni problem. Psihologinja Mirjana Krizmanić uvjerena je da je nasilje u hrvatskom društvu u porastu i tvrdi da je dobro što mediji o tome pišu jer nasilju, kaže, ne treba dopustiti da raste.
– A to se može samo udruženim snagama, da u tome sudjeluje i obitelj i škola i društvo. No moj je dojam da se to ne čini i da se u obitelji dobivaju nacionalističke predrasude učenjem djece kako su Hrvati bolji od Srba i sličnim besmislicama – kaže Krizmanić.
Kao društvo smo, dodaje, zakazali, idemo prema dolje i ništa se, smatra, ne radi da se nasilje suzbije kako treba. Dapače, strahote toga se podcjenjuju, nitko nije rigorozno kažnjen za svoje djelo, a izostaju i snažne osude društva. Ljudi bi, drži, trebali s gađenjem gledati na sve takve pojave.
– Zbog slučaja Daruvarac ljudi bi trebali izaći na ulicu. A niti se tko zgraža, niti potiče demonstracije. Nitko se ni za koga nije spreman založiti. Mi Hrvati smo katastrofa, sve samo pasivno promatramo. S tim Daruvarcem više nitko ne bi trebao kavu popiti, kao uostalom i u tom kafiću, ali ljudi su komotni, misle “to nije naš problem”. A naš je problem. Bez osude društva i strogih kazni nema ništa – smatra Krizmanić koja isto tako drži da je učenik koji je žigosao učenicu u Zadru trebao biti izbačen iz škole. Nisu to više, dodaje, djeca, nego adolescenti koji, ističe, neće biti pametniji.
Split ima specifičnu navijačku kulturu
I profesor filozofije Žarko Puhovski drži da je nasilja u društvu sve više te kako je najopasnije što nam se može dogoditi da ono postane normalno.
– Kod slučaja žigosanja nije toliki problem da netko nekog žiguje, nego kada se tako nešto interpretira kao normalno i kada stvorite atmosferu u kojoj je podmetanje noge isto što i utiskivanje užarenog upaljača u kožu – kaže Puhovski. Za događaje oko srpskih vaterpolista tvrdi da je najveći problem to što su deseci ljudi stajali sa strane i sve skupa to promatrali.
– Hrvatski problem nisu ustaše, nego domobrani koji uvijek traže neko opravdanje za ustaše. Ako tvrdite da je Hrvatska nastala ratom, a ne referendumom, onda ste u korijen zajednice unijeli nasilje. Da, to nasilje je bilo obrambeno, ali se kroz nekoliko generacija ono ritualizira kao nasilje. Mi se ne možemo nikako dogovoriti da imamo 20 puta godišnje uspomenu na rat, nego to mora biti svakog dana, a to je nezdravo – drži Puhovski.
Dodatni problem slabe su i nikakve reakcije. Pa će se tako, kaže, dogoditi i da će se oni koji su napali vaterpoliste vjerojatno slaviti kao junaci umjesto da budu izopćeni iz društva.
– Jedino rješenje za taj problem vidim u važnosti odgoja protiv nasilja. Sva istraživanja kažu da relativno visok postotak huligana ima poteškoća s verbalnim izražavanjem. U školama treba puno raditi na osnovama komunikacije, početi s time da bi se potom došlo do građanskog odgoja – smatra Puhovski.
Sociolog Dražen Lalić ističe da bi na nasilje trebalo imati nultu stopu tolerancije i da bi se trebalo strogo kažnjavati. No ističe i da stvari treba znati staviti u kontekst.
– Split je izuzetno siguran grad. Svakog ljeta održava se Ultra, nitko nikoga krivo ne pogleda. No Split je isto tako specifičan po izrazitoj navijačkoj supkulturi. Ona je tradicionalno u Splitu najsnažnija. Igračima Zvezde nije na čelu pisalo da su sportaši i znak na majici napadačima je bio crvena krpa. U njihovu svijetu to se ne radi. Ipak, to ne opravdavam, to je loše – zaključuje Lalić.
>>Pogledajte video o hrvatskim apsurdima
Mediji su najveće zlo u Hrvatskoj. Jedva čekaju da se nešto dogodi što bi moglo prikazati Hrvatsku kao "ustašku i fašističku", čak i kad je riječ o samo običnoj maloljetničkoj pi.dariji i onda se to razvlači svaki dan, danima. Postoji razlog zašto se npr. o samoubojstvima ne piše previše u medijima, jer se ne želi drugima dati da dođu na "istu ideju". S pristupom koji mediji imaju prema "ustašama", suđeno je da takvih prkosa-otpora bude više, a ne manje. A to medijima svakako odgovara.