Od Baltika do Trsta spustila se željezna zavjesa – tu je glasovitu rečenicu izrekao Winston Churchill prije točno 75 godina i jedan dan na sveučilištu Fulton u Sjedinjenim Državama. Tada već bivši premijer Ujedinjenog Kraljevstva u svom je govoru pozivao na bolju suradnju SAD-a i UK-a protiv opasnosti koju predstavlja donedavni sovjetski saveznik i umnogome najavio eru hladnog rata koja će dominirati svjetskom politikom sve do raspada SSSR-a 1991. godine. Tog 5. ožujka 1946. Churchill je jasno rekao kako smatra da “nema ničega što Sovjeti manje poštuju od vojne slabosti”. Iako neki taj Churchillov govor poistovjećuju s početkom ere neprijateljstava dva jasno odvojena bloka, pravo ishodište ideološkog sukoba treba tražiti u događaju koji se zbio samo 11 dana ranije. Tog je petka 22. veljače 1946. otpravnik poslova američkog veleposlanstva u Moskvi George Kennan poslao svojoj administraciji u Washingtonu tekst u kojem je, ukratko i ugrubo, objasnio zašto se Sovjeti ponašaju tako kako se ponašaju. Neki su se nakon rata nadali da SSSR i SAD mogu ostati saveznici, a Kennan je vidio da će biti upravo suprotno. Dokument je ubrzo postao poznat kao “dugi telegram” i zbog svojeg je direktnog jezika označio prekretnicu u odnosima dviju supersila: upozorio je Washington da se sovjetska vlast, čije je uzde tada čvrsto držao Josif Staljin, osjeća kao da se nalazi u “kapitalističkom okruženju” s kojim dugoročno ne može ostati u mirnoj koegzistenciji.
Kennan je ministarstvu vanjskih poslova čiji su djelatnici mogli pročitati taj telegram jasno izložio sovjetski pogled na svijet: nestabilnosti kapitalističkog sustava potiču ratove te se mora napraviti sve što se može kako bi se SSSR ojačalo kao faktor u međunarodnim odnosima. Moskva mora raditi na razdoru među kapitalističkim državama. Kennan je jasno napisao da on sam vjeruje da je koegzistencija između kapitalističkih i socijalističkih društava moguća te da ruski narod vidi kao prijateljski i otvoren prema vanjskom svijetu, za razliku od tamošnjeg režima. “U osnovi kremaljskog neurotičnog pogleda na svijet jest tradicionalan i instinktivni ruski osjećaj nesigurnosti”, jedna je od najcitiranijih rečenica. Slično kao i Churchill, Kennan je smatrao da će Sovjeti poznavati samo silu mača.
Telegram je godinu i pol kasnije preradio u članak u Foreign Affairsu koji je potpisao samo s “X”, iako se ubrzo saznalo da je on pravi autor. I do danas je to ostao možda i najpoznatiji članak objavljen u tom časopisu, a može se pronaći u njegovoj internetskoj arhivi.
Većina Kennanovih zaključaka danas se doima očitima, ali u tom su trenutku SSSR i SAD bili ratni saveznici koji su upravo pobijedili u globalnom sukobu. Više od 20 milijuna Sovjeta je poginulo. No Kennanove su oči bile uperene u budućnost: iako tada razmjeri logorskih sustava SSSR-a još nisu bili poznati (knjiga “Arhipelag Gulag” Aleksandra Solženjicina izaći će tek za 25 godina), nije bila ni jasna uloga Sovjeta u ratu protiv Poljske, iako su najveće Staljinove represije već prošle, uključujući i glad od koje su umrli milijuni nakon kolektivizacije sela. Sovjeti bi pak sigurno rekli da se u tom trenutku nisu znali ni razmjeri budućeg američkog licemjerja koje je vrlo često posezalo za nedemokratskim rješenjima skrivenim iza demokratskih parola.
Kennan je u Americi odmah postao zvijezda. Je li kasniji razvoj događaja u hladnom ratu uvjerio američku javnost da je bio u pravu kada je upozoravao na sovjetsku opasnost 1946., pitali smo hrvatskog povjesničara i stručnjaka za hladni rat Tvrtka Jakovinu koji je vrlo dobro upoznat s djelovanjem tog diplomata.
– Puno je onih koji su kritizirali američku politiku u hladnom ratu, među njima i sam Kennan. On je svoj “dugi telegram” – svjesno kršeći pravila da se ne šalje tako dugačak telegram – poslao nakon što su pretpostavljeni pokazali nervozu, jer iz Moskve otpravnik poslova nije slao analizu Staljinova govora u Boljšoj teatru. Bolestan, iz kreveta, izdiktirao je namjerno neobično dugačak tekst koji je imao više od 5000 riječi, podijeljen u pet dijelova, i poslao ga kao jedan telegram. Nosio je broj 511 i najprije su mu svi aplaudirali: Byrnes, državni tajnik, pa predsjednik Truman. Analiza je, iako slična onima kakve je Kennan već ranije upućivao, došla toga puta u pravo vrijeme i naišla na uši koje su taj put htjele slušati. Čest je to problem kod diplomata i politike, često oni na licu mjesta upozoravaju na nešto što vrhovi politike ne akceptiraju – pojašnjava Jakovina.
– Kennan je bio bolji analitičar i povjesničar nego ambasador ili diplomat. Analizirao je sovjetsko ponašanje i predložio politiku zaprečavanja, “containmenta”, ali onakvu kakvu su Amerikanci kasnije primjenjivali. Nije potrebno bilo intervenirati svaki put, smatrao je, u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje se ocijeni da Sovjeti pritišću – govori nam hrvatski povjesničar.
Koliko je Kennan bio prestrog tumač sovjetske politike, a koliko dobar prognozer, također je teško reći, smatra Jakovina.
– Nova istraživanja govore o vrlo izraženim vlastitim politikama i idejama istočnoeuropskih vlastodržaca. Možda se fleksibilnijim pristupom Zapada prema Istoku moglo postići više i brže? A možda bi bez “containmenta” Staljin naprosto progutao svijet? Možda bi svijet izgledao drukčije da je George Kennan nekoliko mjeseci prije, o čemu je često pisao svojoj sestri, otišao u Ameriku i bavio se uzgojem kokoši i farmerskim poslom – govori povjesničar.
Službeni veleposlanik u Moskvi, a ne tek otpravnik poslova, Kennan je postao tek 1952. godine, i na tom se mjestu zadržao tek četiri mjeseca. Sami su ga Sovjeti protjerali.
– Kennan je kratko bio američki veleposlanik u Sovjetskom Savezu i zbog neshvatljivog policijskog nadzora, praćenja, kontrole, dao je intervju u kojem je usporedio SSSR s nacistima, što je bio razlog da ga Sovjeti proglase personom non grata. Nije to osobiti uspjeh za ambasadora ijedne zemlje, a poglavito za eksperta za Sovjetski Savez. Prevelika osjetljivost Sovjeta i nemogućnost da se pogledaju u zrcalo bila je razlog za takvu reakciju. Kennana ipak niste mogli otpisati kao nekoga tko podcjenjuje, jer on je bio jedan od najboljih poznavatelja Sovjeta uopće. Kennan je bio melankolik, plavih, prodornih očiju, sjetan, beskrajno pristojan. On nije bio čovjek koji je vrijeđao – opisuje ga Jakovina.
Desetljeće poslije Kennan je bio veleposlanik u Jugoslaviji, i to dvije godine, od 1961. do 1963., nakon što je na vlast došao John F. Kennedy.
– Kennan je u Jugoslaviju došao nakon što je Kennedy pobijedio na izborima. Nudili su mu Poljsku, ali on je izabrao zemlju s neovisnim režimom i mjesto gdje je smatrao da bi sa sovjetskim veleposlanikom mogao učiniti neke pomake. Izjalovilo se i to, ali se Kennan razočarao i u Tita, ali i američku vladu. Onda se malo ljutio, pa se vratio prije vremena u Ameriku, a onda opet bio odličan domaćin Titu na Princetonu 1963. Od svojih diplomata u Jugoslaviji tražio je da istražuju i pišu priručnik o povijesti i geografiji zemlje. To je bio znanstveni, a ne diplomatski projekt – pojašnjava nam Jakovina.
– Kennan nije bio zagovornik širenja NATO-a, ali ni zagovornik politike SAD-a koja je izigrala Gorbačova i nije valorizirala ustupke Sovjeta, smatrao je da su tu učinjeni propusti koji će se reflektirati na lošim odnosima u budućnosti – što se i dogodilo. Pisao je predgovor reizdanju knjige Carnegie fundacije o Balkanskim ratovima 1912. – 1913., u kojem je govorio o stoljetnim mržnjama balkanskih naroda, što baš i nije fer. Recimo to i ovako: Kennan se ne bi svidio hrvatskim nacionalistima – govori nam Jakovina.
Kennan se kasnije posvetio akademskom životu, bio je i kritičar američke vanjske politike, pisao je knjige, osvojio je i Pulitzerovu nagradu. Isto je tako bio poznat po svom stavu u 1990-ima da će širenje NATO-a na Istok iritirati Ruse. Primjerice, vrlo poznati ruski novinar Vladimir Pozner govori da je Zapad odgovoran za današnju vlast Vladimira Putina, a kao jedan od argumenata dao je upravo Kennanove izjave iz New York Timesa u intervjuu koji je dao kolumnistu Thomasu Friedmanu 1998.: “Mislim da je to početak novog hladnog rata i da će Rusi s vremenom reagirati nepovoljno te će to utjecati na njihove politike. Mislim da je to tragična pogreška”. Godinu nakon tog intervjua Putin je postao premijer, a na vlasti se zadržao do 2021. godine.
Danas se često govori o novom hladnom ratu, a najčešće se umjesto Moskve na mjesto američkog suparnika stavlja Peking. Donedavnom predsjedniku Donaldu Trumpu čak i kritičari zbog njegove stroge politike prema Kini priznaju da je prepoznao odakle dolazi glavna prijetnja Washingtonu.
– O Kini i SAD-u prije nekoliko je tjedana napisan “Longer Telegram”, “duži telegram”, po uzoru na Kennana. Napisali su ga stručnjaci iz instituta nazvanog po jednom stručnjaku za Jugoslaviju, nekadašnjem diplomatu u Beogradu generalu Brentu Scowcroftu. Uglavnom, Kina je drukčiji tip takmaca od Sovjetskog Saveza. Dok Amerikanci i danas prema Rusima osjećaju animozitet, iako Rusija ne može ugroziti Ameriku, od Kine osjećaju strah, ali ne i prezir prema Kinezima. Naime, Sovjeti su bili poistovjećivani s KP-om SSSR-a; a Kinezi puno manje s KP-om Kine. To je jedna od razlika. Ono što u kineskom slučaju straši, jest njihova predanost konačnom cilju: Kina zna da 2049., na stotu obljetnicu revolucije, želi postati prva sila svijeta. Amerika joj to ne želi prepustiti. A na vrhu ima mjesta samo za jednoga – zaključuje Tvrtko Jakovina.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
George Kennan's 'Long Telegram'...znači prijevod bi bio "dugi brzojav ".