Veselko Gabričević, umirovljeni general hrvatske vojske i predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) nedavno je dobio nagradu Dubrovačko-neretvanske županije za životno djelo. Kao što se nekada borio za slobodu hrvatskog naroda, tako se danas srčano bori za bolji život hrvatskih umirovljenika, ali ovaj smo razgovor započeli ratnim temama u povodu nagrade kojom su mu se Dubrovčani zahvalili za zasluge koje je imao kao zapovjednik obrane njihova grada u vrijeme kada su bili pod granatama i u neprijateljskom okruženju.
– Dubrovnik mi je oduvijek pri srcu jednako kao moj Trilj. Moj maturalni rad bio je Dubrovnik i Dubrovačka Republika. Na neki način, u Domovinskom ratu odužio sam se Dubrovniku za ono što sam kao mlad čovjek sanjao o tom gradu. Na početku rata prvo sam bio na sinjskom ratištu gdje smo imali okršaje s Ratkom Mladićem, ali stalno sam pratio što se događa, prvo u Vukovaru, a isto tako i u Dubrovniku. Vukovar je pao, a Dubrovnik je bio u okruženju i igrom sudbine u ožujku 1992. dobio sam zapovijed da odem u Dubrovnik, moj prethodnik general Nojko Marinović bio je teško ranjen.
Veselko Gabričević
