Na tom povijesnom skupu, oko 50.000 ljudi izrazilo je svoje nezadovoljstvo i tražilo bolje obrazovanje i budućnost za svoju djecu. Prosvjed je organizirala GOOD inicijativa.
U Zagrebu se okupilo oko 25.000 ljudi, dok su se prosvjedi održali i u drugim gradovima poput Splita, Dubrovnika, Osijeka, Rijeke i Zadra. Solidarnost s ciljevima hrvatskih prosvjeda iskazali su i inozemni gradovi koji su se pridružili prosvjedu.
Prosvjed je bio odgovor na odluku tada novoizabrane Vlade da prekine provođenje Cjelovite kurikularne reforme koja je bila usmjerena prema modernizaciji obrazovnog sustava i prilagodbi potrebama današnjeg društva.
Na prosvjedu se tražilo da se pruži podrška Cjelovitoj kurikularnoj reformi i Ekspertnoj radnoj skupini te da se vjeruje obrazovnim radnicima u procesu reforme bez pritisaka, intervencija i cenzure.
Također, zahtijevalo se da Hrvatski sabor jednoglasno donese zaključak o podršci reformi, da se odbaci zaključak saborskog Odbora za obrazovanje o preuzimanju Ekspertne radne skupine te da se donese Rezolucija o obrazovanju kao nacionalnom strateškom interesu.
