FOTO Ovo su bili prizori koji su šokirali cijelu zemlju: Konačno se počeo otpetljavati jedan od najmonstruoznijih zločina
Nakon 538 mučnih dana, 28. studenog 2012. godine, dvojica lovaca tijekom rutinskog obilaska terena na parkiralištu pokraj državne ceste D-23 u malenom selu Modruš naišli su na jeziv prizor – posmrtne ostatke koji su, kako se kasnije ispostavilo, pripadali nestaloj Antoniji Bilić. Ovaj mračni pronalazak označio je kraj jedne od najopsežnijih i emocionalno nabijenih potraga u novijoj povijesti Hrvatske
Sedamnaestogodišnja Antonija Bilić nestala je 7. lipnja 2011. godine kada je krenula iz rodnih Kričaka prema Splitu. Tog dana napustila je svoj dom s namjerom da posjeti prijateljicu u obližnjem gradu. Nažalost, ta rutinska vožnja pretvorila se u noćnu moru za njezinu obitelj i cijelu naciju. Posljednji put viđena je na Čikolskom mostu kako ulazi u plavi kamion, što je kasnije postalo ključni detalj u istrazi. Svjedoci su prijavili da je kamion imao karakteristične oznake, ali u tom trenutku nitko nije mogao predvidjeti tragičan razvoj događaja
Signal njezina mobitela posljednji je put zabilježen istog dana oko 15:40 sati kod odmarališta Modruš nedaleko od Ogulina. Zvala ju je majka. To je policiji dalo važnu informaciju o mogućem smjeru kretanja otmičara. Ova posljednja elektronička aktivnost postala je ključna točka u rekonstrukciji Antonijinih posljednjih sati slobode
Policija je brzo identificirala glavnog osumnjičenog - vozača kamiona Dragana Paravinju, koji je već bio poznat vlastima zbog ranijih kaznenih djela, uključujući seksualne delikte. Istražitelji su utvrdili da je Paravinja bio u blizini mjesta nestanka u kritično vrijeme. Nakon intenzivne potrage koja je trajala nekoliko tjedana i uključivala stotine policajaca, posebne jedinice i helikoptere, Paravinja je konačno lociran i uhićen 26. lipnja 2011. Pronađen je u gustoj šumi kod Donjih Srđevića u Republici Srpskoj. Uhićenje je izvedeno u koordiniranoj akciji hrvatske i bosanskohercegovačke policije, što je predstavljalo značajan uspjeh u međunarodnoj policijskoj suradnji
Paravinja je prvo priznao ubojstvo, detaljno opisujući kako je Antoniju zadavio i potom bacio njezino tijelo u rijeku Krku. Ovo priznanje je izazvalo šok u javnosti i dalo nadu da će tijelo biti brzo pronađeno. Međutim, situacija se ubrzo zakomplicirala kada je Paravinja neočekivano povukao svoje priznanje, tvrdeći da je ono iznuđeno fizičkim nasiljem tijekom ispitivanja. Ova tvrdnja je dodatno otežala istragu i produbila neizvjesnost oko Antonijine sudbine. Unatoč povlačenju priznanja, vlasti su odlučile nastaviti s potragom na temelju prvobitnih informacija
Uslijedila je jedna od najopsežnijih i najzahtjevnijih potraga u povijesti Hrvatske gorske službe spašavanja. Stotine volontera i profesionalaca danima su pretraživali široko područje oko rijeke Krke, koristeći najsuvremeniju opremu i tehnologiju. Vrhunac ovih napora bilo je isušivanje jezera Brljan, iznimno zahtjevan pothvat. Ova akcija je pokazala odlučnost istražitelja da ne ostave ni kamen neprevrnut u potrazi za Antonijom, ali nažalost, nije dovela do pronalaska tijela na tom području
Mještani Milan Rendulić i Veljko Dadasović 28. studenog 2012. na kamionskom parkiralištu u Modrušu pronašli su ljudske kosti i odjeću koja je odgovarala onoj koju je Antonija nosila na dan nestanka. DNK analiza potvrdila je da pronađeni posmrtni ostaci pripadaju nestaloj djevojci
Dragan Paravinja nakon nekoliko sudskih procesa i žalbi 2017. godine pravomoćno je osuđen na 20 godina zatvora za ubojstvo i pokušaj silovanja Antonije Bilić. Prema posljednjim informacijama iz 2024. godine, Paravinja je odslužio dvije trećine kazne i uskoro bi mogao zatražiti uvjetni otpust
Slučaj Antonije Bilić ostao je duboko urezan u kolektivno sjećanje hrvatske javnosti, ne samo zbog tragičnog završetka već i zbog niza propusta u istrazi koji su možda mogli spriječiti ovaj strašan ishod. Antonija je pokopana 5. prosinca 2012. na groblju sv. Ivana u drniškom naselju Badanj, a njezin lijes su, prema želji obitelji, nosili pripadnici HGSS-a koji su mjesecima neumorno tragali za njom
