Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 161
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Motivacijski govornik

Dr. Kenan Crnkić: Negativnost je danas mantra, poput droge

Kenan Crnkić
Foto: Davorin Višnjić/PIXSELL
1/3
24.04.2019.
u 20:45

Jedan od najpoznatijih motivacijskih govornika, novom knjigom “Nadživjeti život“zaokružuje trilogiju o životu, sreći i uspjehu

Nakon dva regionalna bestselera “7 tajni uspjeha“ i “Pazi kojega vuka hraniš“, dr. Kenan Crnkić napisao je i treću knjigu. Jedan od najpoznatijih motivacijskih govornika u državama nastalim raspadom Jugoslavije s „Nadživjeti život“ zaokružuje trilogiju o životu, sreći i uspjehu, ponovno nastojeći odgovoriti kako se nositi s iskušenjima, izdajama i razočaranjima, ali i kako upravljati promjenama i donositi mudre odluke.

Nije li naslov knjige depresivan?

Kako nadživjeti život. Mislim da je jako inspirativan naslov. Po mojem uvjerenju, postoji pet vrsta ljudi. Postoje ljudi koji samo egzistiraju – jedu, piju, spavaju. Postoje oni koje je život potrošio, koji se predaju, koji vole na neki način tu ulogu žrtve, odnosno koji su na neki način kondicionirani, programirani. Svi ih znamo, mladi ljudi koji jednostavno staro izgledaju, koji su dopustili da ih život otpuše. Postoje ljudi koji preživljavaju, takvih je najviše, to je klub onih koji kažu “što ćeš, mora se živjeti”. Jedna od rijetkih stvari koja mene još može iznervirati jest upravo to. Ljudi su to koji se zadovoljavaju prosjekom, koji pripadaju tom krugu ljudi do devet posto potencijala koji koriste, to su ljudi koji se zadovoljavaju onime što im drugi nametnu, žive dan za dan. Postoje ljudi koji proživljavaju, koji žive na “najjače”. Ne samo u smislu da postižu puno, nego i uživaju, kao da im dan traje 25 sati. Postoje i jako rijetki ljudi, kojih treba biti više, koji nadžive život. Koji shvate da je život ipak dar u svakom smislu te riječi. Ali da je taj dar došao s nekom obvezom, da nešto vratimo, ostavimo neki trag, da živimo bolje i ljepše, sretnije. Knjiga je posvećena tim ljudima, koji žele krenuti putem istinskih velikana, kako kažu.

Zašto se ljudi ne odlučuju na promjene iako su generalno nezadovoljni?

Kada te prošlost pozove, nemoj je slušati, nema ti ništa novo za reći. Pogledajmo ljude koji preživljavaju, žive dan za dan, njima život upravlja, kao da su na nekoj traci, većina ljudi ne vodi svoj život, samo ga prihvaća. Svi možemo puno više, i postići i postati, zato mi taj dio nikako nije prihvatljiv. Teško je prenijeti nekome nešto što i sam nisi proživio. Psihologija pokazuje da se ljudi isključivo mijenjaju kroz bol. I Murakami kaže da čovjek koji uđe u oluju nije isti čovjek kada iziđe iz oluje. Dovoljno je da odete izvaditi neki nalaz i čekate dva dana da vidite što je. Odjednom sve ono što je bilo bitno prestaje biti bitno, sve što je bilo hitno prestaje biti hitno. Prioriteti se poslože.

Puno je danas i trenera života, svi nam govore što bismo trebali.

Svatko danas govori o svemu. Pisao sam svojedobno blog koji se zvao crni pojas. Trenirao sam karate, natjecao se. Kao izbjeglice bili smo u Njemačkoj, pa sam u izlogu Intersporta vidio crni pojas, nismo mi znali da se to i kupuje. No, onda me prebio trener, shvatio sam da tako dobiven crni pojas ne vrijedi. Postoji ona dobra izreka “progovori da te vidim”. Teško je vjerovati da djevojka od 20 i koju godinu može nešto reći o životu. Iza čovjeka mora stajati neki realan rezultat. Moj mentor Maxwell voli reći kako o svojim uspjesima može pričati dva sata, a o svojim neuspjesima sedam dana. Moraš imati neuspjeha kao i realnih uspjeha da bi mogao govoriti o životu, osjetiti da to možeš. Svi smo rođeni s nekim darom, samo treba pronaći što je to, na čemu treba raditi. Ljudi puno vremena troše ispravljajući svoje nedostatke umjesto da rade na svojim snagama. Ljudi koji su lideri, koji mijenjaju, imaju sposobnost kompleksne stvari objasniti na jednostavan način. Shvatio sam da mi to dobro ide.

Koji su glavni čimbenici u dolasku do sreće? Gdje griješimo?

Bio sam i u Dubaiju, pa sam u nekom tamošnjem resortu gledao kako su ljudi nesretni. Samo treba gledati sa strane. Strašno griješimo kada mislimo da je sreća destinacija, odlazak na neko putovanje. Kamo god odete, sebe nosite sa sobom. Sreća je stvar našeg izbora, onog kruga koji oko sebe stvaramo. Ali to je borba. Za sreću se treba boriti, nije dovoljno samo misliti, nego se treba i okružiti ljudima, razmišljati o tome što ćete danas čuti, što pročitati, kakvu pjesmu slušati. Poslušajte pet negativnih i potonut ćete. Dokle god živimo, trebali bismo učiti kako se živi. Nitko me nije učio kako biti uspješan, kako se iznijeti sa životom, a život je jako opasan igrač. Bogati smo onoliko koliko vremena imamo, uspješni kako to vrijeme koristimo, a sretni u ovisnosti od toga koliko u tom vremenu uživamo. Jer vremena je sve manje i manje.

Čini se da su najbolji komunikatori političari. Puni su ih mediji!

To je klasično kondicioniranje i programiranje. Više nije vijest ništa što nije negativno, mora biti što negativnije, kao da je to neka droga. I ljudi su kondicionirani na to. Trebalo bi davati više prostora ljudima koji donose neku drugu priču. Političari imaju moć i poziciju, a ta sklonost negativnom danas je kao neka globalna mantra. Oko vas postoje dva kruga, jedan je krug zabrinutosti ili krug brige, a drugi je jedan mali krug, krug utjecaja. U tom krugu brige su sve te stvari, politika, što će sada učiniti Trump, Kim Jong-un. Što ja mogu napraviti oko Brexita? A ljudi se time bave 80 posto vremena. To je taj krug zabrinutosti. A krug utjecaja je onaj u kojem razmišljamo o tome s kim ćemo danas popiti kavu, vidjeti se, što ćemo pročitati, slušati, na čemu ćemo raditi da bismo od sebe napravili najljepšu priču, na što možemo utjecati. U njemu ljudi provode samo 20 posto vremena. Ispunjenost je viša od uspjeha, a neispunjenost je najgori oblik neuspjeha. Ispunjenost dobivamo kada provodimo 80% vremena u krugu utjecaja, a samo 20% u krugu zabrinutosti. U Sedam tajni uspjeha naveo sam da je prva tajna – definiraj cilj. Prvo se pitajte je li vaš cilj doista vaš cilj. Jako je važna stvar pitanje vlasništva nad ciljevima. Velika većina ljudi ne živi svoj život nego ga samo prihvaća.

Puno se piše o tehnološkim magovima koje se drži simbolima uspjeha. Zašto su oni uspješni?

Imaju dovoljno jako “zašto”. Koje ih tjera. To je zajedničko svima onima koji su bili drukčiji, pomicali granice. Ti ljudi imaju neki poziv, neki viši cilj u koji vjeruju, u misiji su. Sigurno oko sebe imaju dobro posložen uzak krug. Taj ih krug napaja pozitivnom energijom. Postoji i ono pravilo da ne pričate o svojim ciljevima drugim ljudima – jer će vas obeshrabriti. Sumnja razara, dovoljno je da netko posije samo malo sjeme sumnje i vi ćete ga vjerojatno sami dalje zalijevati. Ti su se ljudi izolirali, okružili jako malim krugom, vjeruju u sebe i imaju jako “zašto” koji su pronašli negdje u sebi.

Neki misle da ljudi previše vjeruju u sigurnost, poput redovite plaće, odbijajući mogućnost da učine nešto drukčije.

Samo je nesigurnost sigurna, a nesigurnost se definira kao obilje promjena. Ljudi i dalje traže nešto što je siguran posao, a on ne postoji jer to nije moguće. Pitanja u mojoj knjizi univerzalna su, dok je ljudi i života, bit će i pitanja kako se s njim nositi. Teško je donositi ispravne odluke. Jedna je važna stvar kako se odvažiti, odnosno suzbijanje paralize od pretjerane analize. Kada ljudi pretjerano analiziraju, ostaju paralizirani. Gubi se daleko više od neodlučnosti nego od pretjerane odlučnosti. Drugo je razlučiti bitno od hitnog, a treće je shvatiti kako je perfekcija najveći neprijatelj napretka. Recimo, ljudi ne žele u biznis jer čekaju da im se sve posloži. Prosječna osoba za života donese 773.618 odluka, a duboko zažali zbog 143.262. Microsoft je napravio istraživanje prema kojem ljudi podsvjesno tijekom dana donesu više od 35.000 odluka. No, kako donositi mudre odluke pitanje je koje mi ljudi u zadnje vrijeme često postavljaju. A onda i kako u toj buci informacija oko nas naći svoj mir. On je sve traženija roba. Kao i ispunjenost.

Jeste li od zadnje knjige negdje naletjeli na zaista sretnu zemlju?

Svuda ima sretnih i nesretnih ljudi. I to je greška, ljudi odlaze u Irsku, Njemačku jer misle da će tamo biti sretni. Ne može se jedan narod posebno rangirati, pitanje je samo koliko je negdje sretnih, a koliko nesretnih ljudi. Prvo na sreću utječemo sami, odlučujemo hoćemo li biti sretni ili nećemo. Drugo je što smo mi prosjek ljudi kojima smo okruženi, reci mi tko su ti prijatelji i ja ću ti reći kakav si. Posložite na jednu stranu ljude s kojima ste se danas sreli, a na drugu svoje ciljeve i onda pogledajte koliko veze imaju ti ljudi s vašim ciljevima. Treća stvar su informacije koje dobivamo, što gledamo i slušamo.

More li uspješne ljude neke drukčije brige od prosječnog čovjeka?

Sami definirate što je uspjeh. Biti materijalno situiran, možda, no možda su takvi ljudi ruševine iznutra, najčešće jesu. Možda je nekome uspjeh što je dobra majka. Ali treba živjeti život po vlastitim pravilima.

VIDEO Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj

Komentara 1

Avatar dkoor
dkoor
12:35 25.04.2019.

Ova zadnja rečenica je suma sumarum cijele teme... ako to nećeš ili nisi u mogućnosti onda slabo živiš.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije