I ova školska godina započet će kao i zadnjih pet-šest – opterećena neizvjesnošću i starim problemima. Ipak, ima li novosti u idućoj školskoj godini, hoće li se ukidati male škole, koliki će biti višak nastavnika, jesu li nam trebali u vrijeme najveće krize novi udžbenici i kako osigurati uvjete znanstvenicima da budu konkurentniji na svjetskoj znanstvenoj sceni, pitali smo ministra znanosti, obrazovanja i sporta prof. dr. Vedrana Mornara.
Koji prvi veliki projekt pokrećete?
Ono što sam puno puta najavljivao, promjenu kurikuluma. Očekujem da će novi nastavni program biti završen do kraja iduće školske godine, učenike će rasteretiti nepotrebnih činjenica i usmjeriti ih prema razmišljanju i logičkom zaključivanju.
Hoće li biti kakvih novosti u predstojećoj školskoj godini?
Prekratko sam u mandatu da bih nešto promijenio za ovu školsku godinu. Idemo po starom nastavnom programu, iako njime, naravno, nisam zadovoljan. Novi kurikulum, kad ga napravimo, ide u eksperimentalnu provedbu i najranije bi se mogao početi provoditi u svim školama 2017. godine. Građanski odgoj kreće, ali je to relativno manje važno pitanje. Odluka da se s građanskim odgojem ide međupredmetno je razumna.
Novi su udžbenici sa starim sadržajem. Jesu li nam trebali?
Nisam analizirao je li to trebalo napraviti, a i što god bih tom analizom zaključio, stanje ne bih mogao promijeniti.
Biste li vi donijeli takvu odluku?
Ne mogu to sad reći... Po osjećaju, ali bez dublje analize, možda ne bih. Činjenica je da su lektorirani po novom pravopisu, ujednačenog formata, lakšeg papira, a je li ih zbog toga trebalo tiskati, ne znam.
Zdravstveni odgoj je dobar
Je li nam trebao novi pravopis?
Mislim da je trebao jer djeca moraju imati standardizirani način pisanja. Što se tiče novog pravopisa, mislim da nije loš. Njegova je velika vrijednost što je besplatan i što se može skinuti s interneta. Prijepora oko pravopisa će uvijek biti, kao što sam već jednom rekao, neki autori pravopisa iz devedesetih ne slažu se sami sa sobom iz sedamdesetih. Sigurno nećemo nikada imati konsenzus jezikoslovaca.
Jeste li zadovoljni provođenjem zdravstvenog odgoja, što je pokazala evaluacija i hoće li biti promjena u sadržaju?
Zadovoljan sam, evaluacija je tek stigla u Ministarstvo, još ćemo je detaljno analizirati, no koliko sam vidio, neće biti potrebne veće izmjene. Mislim da se možemo svi dogovoriti da su sadržaji koji se odnose na prevenciju spolnih bolesti više nego korisni i da je to nešto što nitko, pa ni Crkva, neće osporiti.
Držite da lokalni političari dijeljenjem besplatnih udžbenika skupljaju glasove birača. Najavili ste da će se ubuduće morati dogovoriti i udžbenike dati svi ili nitko. Kako to mislite postići?
Možda stavljanjem u Zakon klauzule da su se dužni dogovoriti i ujednačiti... Iako je pitanje hoće li nam to uspjeti, jer ako netko plaća 18 posto prireza, onda možda s pravom očekuje da dobije nešto više od onih koji prirez ne plaćaju. Stvar nije tako jednostavna i bio bih najsretniji kad bismo imali pola milijarde kuna u proračunu pa svima kupili udžbenike. Ali to je nemoguće.
Hoćete li ukidati male škole i po kojem kriteriju?
Škola je zadnje što bih u nekom mjestu ukinuo.
Ako u nekom mjestu postoji škola u koju ne ide nijedan učenik, onda ne treba očekivati da će ta škola preživjeti
Ali bilo je najava.
Bilo je najava da će se kroz mrežu škola sagledati moguće uštede. Nigdje nije bilo eksplicitno rečeno da će se ukidati škole. Ali, opet, ako u mjestu postoji škola u koju ne ide nijedan učenik, ne može se očekivati da će ta škola preživjeti. Sada imamo i školu u koju ide jedan učenik. Osnivači škola također snose dio odgovornosti za mrežu i s njima će se na tome surađivati.
Koliki je višak nastavnika?
Nemam točnu brojku, a devetogodišnjom osnovnom školom pokušat ćemo kompenzirati pad broja učenika. Devetogodišnja škola treba više nastavnika nego osmogodišnja.
Može li se više rezati proračun za obrazovanje?
Mislim da ne može. Čak 91 posto odlazi na plaće, a s preostalih oko devet posto pokrije se prijevoz i još nešto malo ostane za programe namijenjene djeci s teškoćama i nešto malo za ravnopravnost Roma... Gdje se može više rezati?
Kako bez novca mislite provesti reformu?
Za reformu ne treba puno novca. Nadam se da ćemo osvijestiti javnost da je ta reforma nužna, da ta reforma i sredstva u nju uložena nisu nešto što će upropastiti državni proračun, a na dugi rok može jako puno dobroga donijeti. To je ulaganje, a ne trošak. Imam ponude nastavnika koji bi htjeli u toj reformi sudjelovati bez neke posebne naknade.
Znanost je pred kolapsom, a na Šangajskoj listi Sveučilište u Zagrebu nije ni među 500 najboljih gdje je donedavno bilo. Sa Sveučilišta poručuju da su još i dobri s obzirom na novac koji dobiju od države. Slažete li se s time?
Ne do kraja, ali u tome svakako nešto ima. Istraživanja su skupa, danas je teško objaviti ozbiljniji znanstveni rad a da nije potkrijepljen ozbiljnim istraživanjem koje košta. Ove je godine u proračunu za znanstvena istraživanja 79 milijuna kuna u Zakladi za znanost i to je otprilike to. Za financiranje instituta dajemo 331 milijun kuna i još 276 za novake, plaće na sveučilištima i zaista ne znam da se može s tako ograničenim sredstvima postići ikakve zapažene rezultate na svjetskoj sceni. Ali treba dodati, država ne smije biti jedini ulagač u znanost.
A što vi kao ministar možete u idućih godinu dana napraviti da se Sveučilište u Zagrebu vrati među 500 najboljih?
Kao ministar, bez novca mogu učiniti jako malo, osim možda uvođenjem cjelovitog iznosa (lump sum), što ću svakako napraviti do kraja mandata... Dogovorit ćemo sa sveučilištima što od njih očekujemo i potpisati programski ugovor na tri godine kojim bismo im osigurali novac za to razdoblje.
Kakvu suradnju očekujete s novim zagrebačkim rektorom?
Dobru. Profesor Boras i ja poznajemo se dugo i naravno da se ne slažemo baš u svakom detalju, ali mislim da ćemo vrlo brzo naći zajednički jezik. Bitno je da nas dvojica komuniciramo više nego što se to do sada radilo i da ta komunikacija bude temeljena na dijalogu. On se slaže, kao i rektor Bjeliš, da su programski ugovori dobar potez i jedva čekaju da se to dogodi.
Kako nagraditi i zadržati vrhunske znanstvenike? Događalo se da znanstvenik sam plaća i šverca kemikalije potrebne za eksperiment. Je li to normalno u državi koja je trebala biti zemlja znanja?
Naravno da nije, ali novca ima koliko ima. Opet, nerealno je očekivati da država propisuje kako će se nagraditi dobrog znanstvenika i da apsolutno sve reguliramo na najvišoj razini. Sveučilišta bi trebala imati autonomiju u određivanju plaća.
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
Bivšem ministru Jovanoviću to je bio problem, ocijenio je da su nekima plaće prevelike.
Stvorena je klima da su ljudi na sveučilištima preplaćeni, a ja se s tom retorikom ne mogu složiti. Ljudi koji rade na sveučilištu zaslužili su plaće koje imaju. Nekada je redoviti sveučilišni profesor bio pojam, a danas je marginaliziran na svaki način. Govoriti o sveučilištu u kontekstu prevelikih plaća nije dobro. Mislim da su te plaće male u odnosu na to koliko ti ljudi za ovo društvo znače i koliko vrijede. Problem je samo što država novca nema. Sustav koeficijenata u državnoj upravi i na sveučilištima je najgore moguće rješenje. Da svaki zaposleni u istom statusu ima isti koeficijent bez obzira na to koliko i kako radio.
Što vas je potaknulo da godinu i pol prije isteka mandata preuzmete dužnost ministra?
Govorite li okolo da biste nešto mijenjali, pa vam netko ponudi mogućnost, odbiti mi se čini nekorektnim.
Jeste li prihvaćanjem mjesta ministra u ovoj vladi sebi na neki način uskratili mogućnost da u nekoj drugoj vladi imate značajnu poziciju u sustavu obrazovanja?
Ja to tako ne gledam, sebe ne doživljavam kao političara, posebno ne kao karijernog političara i meni ovo mjesto nije životno pitanje. Mislim da bih puno lagodnije, smirenije i možda s više novca živio kad ne bih bio ministar. Ako ste primijetili, ne računajući kumulativce, ne računajući ustavne suce, ministar znanosti je niže od 450 mjesta po plaći iz državnog proračuna. A gdje je tu još privatni sektor!
Dobar sa svima
Mnogi su prijašnjih godina imali dojam, možda zbog dobre suradnje s njihovim ministrima obrazovanja, da ste bliski s HDZ-om. A vi osvanete u SDP-ovoj vladi. Gdje se u odnosu na HDZ i SDP nalazite?
Izvan... (smijeh). Kao što sam rekao, ja se doživljavam kao nestranački kandidat i moj je osnovni uvjet premijeru bio da to tako i ostane.
Je li vam to limit u funkcioniranju u Vladi?
Ne, naprotiv, premijer je korektan i to shvaća vrlo dobro. Bio sam u dobrim odnosima s HDZ-ovim ministrima Primorcem i Fuchsom, ali i s SDP-ovim ministrom Jovanovićem.
Jeste li u kontaktu s nekim od prethodnih ministara, viđate li se s nekima od njih, savjetujete?
Ne, ne savjetujem se.
Kako ste uspjeli brzo izgladiti nesporazum s Crkvom?
Crkva je jedva čekala da uspostavi korektan odnos s Ministarstvom obrazovanja. U dobrom sam, nadam se, odnosu sa svima, sindikatima, nastavnicima, znanstvenicima, udrugama, Crkvom, jer jednostavno mislim da zaoštravanje odnosa neće ništa dobro donijeti.
Je li, po vašemu mišljenju, vjeronauku mjesto u školama? Neki drže da nije.
Ne bih o tome raspravljao jer je bespredmetno. Vjeronauk je u školama našao svoje mjesto temeljem međudržavnog ugovora.
Nakon toliko priča da nam je školska nastava prevelika i preglomazna i da treba smanjiti 8 godina osnovne škole što smo dobili? Dobili smo 9 godina i faks 3+5. Znači školovanje se povečalo za 2 godine. Izračunajte koliki je too udar na džep roditelja i priliv sredstava u škole, izdavače itd. Opet pušiona i opet preko malog čovjeka.