Uvozimo šljive, marelice, breskve, grožđe, jagode, naranče, limun... krumpir, luk, rajčicu, krastavce, češnjak, grah, mrkvu, paprike... Uvoz gotovo premašuje domaću proizvodnju voća i povrća iako imamo vrlo povoljne prirodne uvjete za uzgoj. Istine radi, valja reći da nešto i voća i povrća izvozimo. No, osim mandarina sve ostalo je u vrlo skromnim količinama. Ali zato godišnje izvezemo čak 300-400 tisuća tona pšenice. Polovicu, često i više, od prosječnog uroda... I kukuruz izvozimo u sličnoj tonaži... Obje žitarice tako pridonose razvoju stočarstva kod naših susjeda (Italije) umjesto da ovdje jačamo stočni fond i dižemo vlastitu poljoprivredu. Time i prihod. Koliko nam je stanje nepovoljno, dovoljno je reći da u ukupnom učinku HR agrara biljna proizvodnja drži udjel visokih 65 posto, dok na stočarstvo otpada tek 35 posto.
Druga strana hrvatske poljoprivrede: 'Već 30 godina kukaju, a ne žele pšenicu zamijeniti'
Ima i iznimno uspješnih poljoprivrednika, Hrvatska ima i odličnih zadruga, ali i jednih i drugih premalo. Zadrugarstvo je, unatoč tradiciji duljoj od stoljeća, i danas je u povojima
Komentara 10
Naša poljoprivredna strategija se temlji na pretpostavci da ćemo sve uvijek moći uvesti
hrvatska poljoprivreda je uništavana kako bi se preko uvozničkog agrokora stvorila politički poželjna gospodarska elita. nasilje politike nad narodom. ekonomska diktatura prikrivena političkom korupcijom.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Naslov je rekao surovu istinu, znam it prva ruke. nema te drzavne politike koju ovaj narod ne moze korumpirati i izokrenuti