Članak je izvorno objavljen u ožujku 2019. godine. U godini u kojoj Hrvatsku čekaju dvoji izbori, treba upozoriti kako nije rijetkost da se ishod ovdašnjih političkih sučeljavanja u nizu navrata pokušao riješiti silom. Povjesnica atentata, pokušaja atentata, fizičkih napada i sl. moderne hrvatske povijesti još nije napisana, a bilo ih je napretek.
Nema sumnje da javnost pojam atentat najčešće povezuje s pucnjevima koje je srbijanski radikal Puniša Račić ispalio 1928. u narodne poslanike Hrvatske seljačke stranke, ili s onima koje je makedonski revolucionar Veličko Georgiev Kerin ispalio 1934. u kralja Aleksandra Karađorđevića. Pucnjevi s najdalekosežnijim posljedicama ispaljeni su u Sarajevu krajem lipnja 1914.: ubojstvo austrougarskog prestolonasljednika bio je ključni impuls koji je ubrzo doveo do prvog globalnog sukoba modernog doba. Utjecaj na rasplet političke situacije putem nasilnog čina pokušan je i u sjevernoj Dalmaciji, početkom druge polovine ožujka 1990. Sljedeći redovi, temeljeni na novodostupnom arhivskom gradivu i rijetkim relevantnim memoarskim zapisima donose jedno viđenje onoga što se dogodilo.
Atentat na Tuđmana 1990.
Čim se popeo na pozornicu, zasuli su ga jajima, pivskim bocama i kamenjem
SDS-ovci su vikali: 'Ubit ćemo Tuđmana', a tada je jedan stariji, malo pogureni lik s brčićima, izvukao pištolj i krenuo na njega
Nekad su vikali da će ubiti Tuđmana, a danas su nezaobilazni i najvažniji "koalicioni" partneri AP-a.