Kirurgija te ginekologija i porodništvo medicinske su
djelatnosti u svim hrvatskim bolnicama na koje se odnosi
najviše tužbi pacijenata ili njihovih obitelji. Broj tužbi
ovisi prije svega o veličini bolnice, broju pacijenata i broju
operacijskih zahvata, ali doista su rijetke bolnice čije se uprave nisu
morale suočiti s pacijentom na sudu.
Najveća hrvatska bolnica, zagrebački KBC, u kojoj se obavi
više od 26.500 operacija godišnje, opterećena je
s devedesetak tužbi. Najveća odšteta koju je ta bolnica
platila iznosi 1,6 milijuna kuna. Presuda je glasila na 300.000 kuna,
ali kako je posrijedi bio slučaj iz 1989. godine, odšteta je
s kamatama narasla više od pet puta.
Bolnica u Karlovcu, koja također vodi nekoliko sudskih sporova, morala
je platiti 250.000 kuna s kamatama za slučaj iz 1978. na temelju
pravomoćne presude iz 1991., a koja je isplaćena tek 1999. u
ovršnom postupku. To su tek primjeri
dugogodišnjih sudskih procesa koji, inače, prema iskustvu
bolničkih pravnika, traju najmanje dvije, ali i do deset, katkad i
petnaest godina. Uglavnom, pacijent ili njegova obitelj godinama se
povlače na sudu tražeći pravdu.
Zbog čega su tužbe pacijenata sve brojnije? Jedni smatraju da broj
tužbi raste zbog pritiska medija i odvjetnika koji uvode stil
ponašanja iz inozemstva gdje je ne samo moderno nego i vrlo
unosno podizati tužbe protiv liječnika i bolnica.
Drugi, pak, drže da je informiranost pacijenata o njihovim bolestima i
provedenim terapijama sve bolja. Treći, pak, da se u 95 posto slučajeva
tužbe protiv liječnika podižu bez argumenata. Bilo ovako ili onako, no
da broj tužbi pacijenata doista raste, svjedoče sudski procesi, ali i
broj prijava koje zaprima Hrvatska liječnička komora.
Dok je prošlih godina u Komoru stizalo najviše
primjedaba pacijenata koje su se ticale područja etike i deontologije,
u posljednje tri godine stiglo je sedamdesetak prijava pacijenata radi
stručnog nadzora, a samo desetak onih koje se tiču etike.
Ovakav preokret u odnosu prijava između etičkih i stručnih
pogrešaka i u Komori tumače činjenicom da su ljudima danas
dostupne brojne informacije o zdravstvu i medicinskim postupcima pa
znaju i to da se u nekim zemljama, posebno u Americi, na liječničkim
pogreškama može pokrenuti postupak radi određene rente.
U jednoj našoj velikoj bolnici kao primjer ozbiljne tužbe
izdvajaju invaliditet djeteta nakon porođaja, a kao banalni primjer
tužbu roditelja koji nisu bili zadovoljni estetikom nakon korekcije
ušnih školjaka djeteta.
U Liječničkoj komori nerado kao razlog tužbe jasno i otvoreno ističu da
se liječnička pogreška doista dogodila kao posljedica nemara
i nesavjesnog liječenja dok se često sve želi svesti pod "komplikacije
liječenja" iako redovito napominju da se nikoga ne želi amnestirati od
neznanja ili nemara.
Uglavnom su se svi složili da gubitak noge mladoga čovjeka nema cijene
i nema novca koji taj gubitak može nadoknaditi, pa ni 14 milijuna kuna
odštetnog zahtjeva odvjetnice 21-godišnjeg
Miroslava Maškarina, kojemu je nakon rutinske operacije
slijepog crijeva u KBC-u Rijeka amputirana noga. Istodobno, 14 milijuna
kuna i u svjetskim je omjerima visok odštetni zahtjev.
I Vrhovni je sud 2002. donio orijentacijske kriterije za utvrđivanje
visine neimovinske štete, kojih se sudovi u pravilu drže.
Primjerice, za povredu prava osobnosti zbog smanjenja životne
aktivnosti naknada ovisi o stupnju invaliditeta, pa se kreće od 75.000
kuna za desetpostotni invaliditet do 750.000 kuna za stopostotni, ali
se može dosuditi i više, ovisno o okolnostima slučaja.
ISTRAŽIVANJE
Cijena života: Noga 14 milijuna, testis 2,3 milijuna, mozak 1,4 milijuna
