Samouk i bez dana umjetničke škole 87-godišnji Stjepan Škvorić od oraha, hrasta i drugih vrsta drveta izradio je čak 800 skulptura.
Strast danas još jača
Iako je zadnje tri godine stanar brodskog Doma za starije i nemoćne, Stjepanu su drveni čekić i dlijeta svakodnevno u rukama.
– Moj me je djed Ivan tridesetih godina prošlog stoljeća podučavao kako dlijetom odbačene željezničke pragove, tzv. šlipere, preoblikovati u stolce i dijelove za zaprežna kola. Nešto ozbiljnije počeo sam 60-ih godina, kada sam radio u novogradiškoj Slavonijaradinosti i češće se susretao s obradom drveta i izradom namještaja, a svakog dana nakon posla bih kod kuće nastavio obrađivati komade drveta i po svojim zamislima radio likove iz kršćanstva i tzv. običnog života – prisjeća se Stjepan.
Za njegove su se skulpture zainteresirali i nadaleko poznati umjetnici.
– Puno smo se puta sreli, moje su skulpture došli vidjeti istaknuti umjetnici hrvatske naive poput Ivana Lackovića-Croate, Ivana Rabuzina i Grge Gamulina. U Galeriji Rabuzina i danas je moje "Raspeće" i još neke skulpture od oraha, isto tako i u stalnom postavu Galerije Ivana Lackovića-Croate. To meni jest čast, ali strast za obradu drveta još je jača i nastavljam dalje – kaže. Od 800 skulptura dvadesetak ih je većih od dva metra, krase hodnike i park brodskog Doma za starije i nemoćne, a jedna skulptura je u središnjem parku Nove Gradiške.
Nadživjet će me
– Mnoge sam skulpture poklonio i znanim i neznanim, ali sam sretan spoznajom da ih netko ima u svome domu i da će moje skulpture živjeti i kada mene više ne bude – kaže Stjepan Škvorić, i dodaje da se čekića i dlijeta neće odreći i da će skulpture izrađivati dok ga zdravlje, vid i ruke budu služili.
