Umijeće šaranja tikvica u Slavoniji zaštićeno je nematerijalno kulturno dobro Hrvatske i time je, zapravo zaštićeno i od zaborava. No malo je onih koji se tom tehnikom oslikavanja tikvica koje mogu rasti u svakom vrtu, ne samo u Slavoniji, danas još bave. Oni koji na taj način i danas stvaraju jedinstvene hrvatske, odnosno slavonske suvenire, vrlo će vam rado pokazati tehniku. O toj i tehnici izrade zlatoveza, što se nekada radilo po kućama, učili smo kod Marice Jovanovac Firove u selu Gradište.
Očuvana starinska kuća
Vozite li se autocestom od Zagreba prema Županji, u to selo silazite nadomak grada. U središtu sela nalaze se Snašini kućari –tradicionalno imanje na čijim će vas vratima dočekati mama i kći – Marica i Željka. Na imanju dominira jedna od najstarijih kuća u selu, pretvorena u prekrasnu mirnu oazu za odmor na starinski način; u sobama će vas dočekati starinski kreveti, ormari, sve je baš onako kako zamišljate da je bilo nekada u slavonskim kućama. Na ovom imanju Marica Jovanovac Firova iznajmljuje nekoliko soba i veliki apartman u potkrovlju kuće.
Nude i pravi šokački doručak, a dok boravite na ovom mjestu, lako ćete svladati tehniku bojanja tikvica koje se na ovaj način ukrašavaju samo na ovom mjestu u Hrvatskoj. Iako je vješta u 'šaranju' tikvica, njezina kći Željka više voli zlatovez koji izrađuje 'u tri niti' ukrašavajući odjeću i modne detalje koji lako mogu postati dio svake suvremene odjevne kombinacije. Zato s imanja možete otići sa nizom suvenira, od jedinstvenih oslikanih tikvica, preko nakita ukrašenog zlatovezom kojeg ima i na ukrasnim flašama, pa sve do torbica, raznih kutijica za nakit i niza drugih etnomotivima ukrašenih predmeta ili tikvica raznih oblika i veličina.
– Tikvice su se nekada šarale po kućama, a prvi su to počeli raditi pastiri. Bilo je to još davno, prije nekoliko stoljeća; dok su čuvali blago na paši, imali su vremena pa su nožićima ukrašavali tikvice kojih je bilo posvuda. I tako se, malo po malo, razvila ova tehnika. Tikvice su se sadile na svakom imanju, to su zapravo bučice koje su bile hrana ljudima i blagu, tako da ih je bilo u izobilju. Sušile su se i ako su oblikom bile dobre, s dugačkim vratom, mogle su služiti za nošenje vode. Neke su tikvice sušene sa sjemenkama, pa su malenoj djeci služile kao zvečke, a neke, pak, koje su bile okrugle, služile su kao posude za hranu. Sve se nekada na imanjima upotrijebilo. Danas su šarene tikvice suvenir, i to jako popularan. Ne mogu ih oslikati, koliko bi ih mogla prodati kazuje nam kroz smijeh baka Marica Jovanovac Firova dok nam pokazuje već oslikane tikvice i priprema novu na kojoj nam pokazuje tajne ove tradicijske vještine.
– U toj tehnici ima nekoliko faza koje se ne smiju preskakati. Kora osušene tikvice je tvrda i nejednaka, pa višak treba sastrugati. Kad je površina glatka, u ruke se uzima obična olovka i šestar. Šestar zapiknete lagano u dno i onda ocrtavate krugove po tijelu tikvice. Zatim olovkom crtate motive koje želite po trbuhu i vratu tikvice. Može se tu nacrtati svašta, ali ja najviše volim hrastovo lišće i grane jer hrast je drvo koje stoljećima raste u Slavoniji. Ide mi brzo, već sam se naučila na taj motiv, ali crtam i motive šahovnice, slavonske kuće, razne bećarske poruke, razne geometrijske motive. Nakon toga nacrtane motive morate rezbariti oštrim nožićem. Tu treba biti posebno oprezan i pedantan jer će se u idućoj fazi vidjeti ako ste pogriješili. Potom se izrezbareni dio 'zacrni' preprženim orasima koje nanosimo kao kremu na tikvicu i lagano utiskujemo u rezbareni dio da ga upije. Višak obrišemo krpicom – pojašnjava nam dok radi.
Prenošenje znanja
Slijedi postupak u kojem preko svakog motiva prelazi grančicom namočenom u šatvoser, odnosno dušičnu kiselinu ili čisti alkohol koji se može pronaći u ljekarnama. – To tikvici daje lijepu crvenu boju, a onda sve učvrstimo toplinom svijeće ili lampe; tikvica se drži iznad svijeće i polako okreće i suši; kako se ona više suši, pojačavat će se i intenzitet crvene boje. Kada je sve osušeno, tikvica se, radi sjaja, nekada premazivala mašću – kaže baka Marica. Kaže da voli svoja znanja pokazivati, posebno školskoj djeci kada sa profesorima dolaze na imanje ili drugim gostima.
– Malo je nas koji to još znamo raditi, pa je važno da znanja prenosim novim generacijama – kaže baka Marica. Mjesečno ih, kaže, našara pedesetak, a svaka je tikvica jedinstvenog oblika i oslika.
Otvori KEKS Pay
