Helena Janson osvojila je prvo, a Jadranka Zaradić drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske u padobranstvu koje je održano na sportskom aerodromu Lučko u Zagrebu. Rekli bi čitatelji – obična vijest. Ali kada dodamo da obje imaju 51 godinu i da se obje bave padobranstvom od 1987. godine te da obje imaju još po nekoliko dodatnih poslova, priča postaje zanimljiva.
– Helena i ja upisale smo se isti dan na tečaj padobranstva, 1987. godine u Osijeku. Obje smo imale 17 godina jer je to najniža dobna granica kada se možete upisati na padobranstvo. Iz ljubavi prema ovom sportu ostale smo u njemu, evo, pune 34 godine. Kao mala trenirala sam košarku i odbojku, ali u svakom klubu posvađala sam se s trenerom i otišla. Sve zbog dugačkog jezika – kaže Jadranka.
Da bi se upisala na padobranstvo, trebao je potpis jednog roditelja.
– Tata je potpisao. Zna on što je sport jer je 35 godina igrao rukomet. Zanimljivo je da se nisam uplašila prvog, već drugog skoka. Jer, kod prvog skoka ne znate što očekivati pa vam je nekako svejedno. Kod drugog je strah jer znate što očekivati. U ove 34 godine sakupila sam 3300 skokova – istaknula je Jadranka.
S 22 godine nastupila je na izboru Miss sporta Hrvatske i pobijedila.
– Zanimljivo je da smo se za taj izbor prijavile i Helena i ja na nagovor osječkog novinara Drage Keržea. Ja sam prošla casting, Helena nije. Bilo mi je malo neugodno jer sam bila najstarija na izboru. U svakom slučaju za mene je to bilo jedno lijepo iskustvo. Znam da sam bila cimerica s jednom rukometašicom, mislim da se zvala Moira. Baš smo se dobro zabavljali na izboru – kaže Jadranka koja je do danas ostala jedina pobjednica Miss sporta koja dolazi iz padobranstva.
Kupola od 23.000 kuna
Jedno vrijeme nije skakala.
– Da, imala sam obiteljsku tragediju prije sedam godina kada mi je zbog tumora vratne kralježnice umro sin Leon. On me uvijek podržavao u skokovima. S 15 godina uspješno je upisao Tehničku i prirodoslovnu gimnaziju “Ruđer Bošković”. Nažalost, bolest je uznapredovala i prikovala ga za krevet. Profesor latinskog jezika Davor Jurčević, zajedno s Leonovim 1. b razredom, pokrenuo je niz aktivnosti kako bi mu se pomoglo. Održan je humanitarni koncert... Škola me ganula do suza jer je moj Leon tek kratko bio na nastavi – kaže Jadranka.
Život ide dalje, Jadranka trenutačno radi kao knjigovotkinja za obiteljsku tvrtku Podrumi Josić koja ima sjedište u Zmajevcu.
– Radim i kao predavačica u nastavnom centru na osječkom aerodromu za buduće padobrance. Zanimanje je veliko, samo dosta njih odustaje jer je riječ o sportu koji iziskuje puno novca. Primjerice, jedna kupola košta 23.000 kuna, a rezervni padobran još desetak tisuća. Gdje je tu još oprema za skakanje, kaciga, odijelo, cipele. U nastavnom centru radim s Helenom i Sinišom Živkom. Svaki skok također košta pa nam se dogodi da nam polaznice rano odustanu jer nemaju toliko puno sredstava, a onda se kasnije neke od njih vrate, kad se zaposle – rekla je Jadranka koja je bila dio ženske ekipe koja je na Europskom prvenstvu u Osijeku 2007. godine osvojila broncu.
Helena ne zna koliko je do sada osvojila naslova prvakinje Hrvatske.
– U protekle 34 godine bilo je dosta toga. Teško je sve to pamtiti. Pamtim, odnosno zapisujem broj skokova. Trenutačno sam na 3865 skokova. Cilj mi je doći do 4000 skokova.
Helena je sigurno jedina baka u Hrvatskoj koja je osvojila naslov seniorske prvakinje Hrvatske.
– Da, prije godinu i pol kći Ivona rodila mi je unuka. Zanimljivo je da sam ja nju rodila s 25 godina, a i toj dobi je i ona rodila. Ne znam znači li to da će i druga kći Tea, koja sad ima 16 godina, također roditi baš s 25 godina – pita se Helena.
S kćerkama u Orešaru
Zbog padobranstva ste proputovali cijeli svijet. Gdje je bilo najljepše skakati?
– U Dubaiju. Svi aerodromi su uglavnom izvan gradova, ali ovaj u Dubaiju je u samom gradu. Cilj je bio u Perli, dakle na samoj obali najelitnijeg dijela grada. Lijepo je bilo skakati po Austriji, Švicarskoj, Italiji, među planinama, pa kod nas u Vrsaru, Opatiji, Poreču... Nema ljepšeg od toga kada skačete iznad mora. Inače, najveća visina s koje sam skakala bila je 4500 metara.
Helena živi sto na sat.
– Padobranstvom se bavim amaterski. Inače sam zaposlena u orkestru HNK Osijek gdje sviram violinu. Violinu sam počela svirati sa sedam godina jer su mi roditelji glazbenici. Mama je svirala klavir, a tata flautu. Ne mogu reći da mi je to baš bila ljubav jer mi se u početku i nije sviđalo. Danas volim svoj posao i uživam u muziciranju – istaknula je Helena.
Je li skuplja violina ili padobran?
– Podjednako koštaju. Moram se pohvaliti da me moj padobran služi već dvadesetak godina, a violinu imam već 14 godina.
Kćeri se bave suvremenim plesom?
– Da, čak smo zajedno nastupale u predstavi “Orašar”. Ja sam svirala, one su plesale.
Imate i zanimljiv hobi?
– Da, izrađujem sličice na pločicama o značenju pojedinih imena – zaključila je Helena.
>> Pogledajte i ovaj video - Pandemija je iza njih: Nekoliko desetaka tisuća ljudi uživalo u koncertu u Danskoj!
