Spomenik banu Josipu Jelačiću opet je na glavnom zagrebačkom trgu. Nije tu došao potajno, skrivećki, kako je bila izvršena sramotna presuda o njegovu “pogubljenju”, već slavodobitno, praćen zanosom i suzama radosnicama stotina tisuća i milijuna ljudi svih naraštaja i staleža iz svih krajeva domovinske i iseljene Hrvatske...
Tim je riječima dr. Franjo Tuđman u dugom i nadahnutom govoru popratio povratak spomenika na glavni trg glavnoga grada svih Hrvata, taj iznimni događaj koji je na ulice izveo više od sto tisuća ljudi. Bio je to poseban i emotivan čin za prvog hrvatskog predsjednika, ali i za hrvatski narod. Nakon cijelog desetljeća izrade bio je prvotno otkriven 16. prosinca 1866., potom su ga 81 godinu kasnije nasilno, preko noći, 25. srpnja 1947. razmontirali komunisti, a nakon 43 godine i višemjesečne restauracije svečano je vraćen na trg tog 16. listopada 1990., upravo na rođendan najpoznatijeg hrvatskog bana. Zbilo se to gotovo godinu dana prije prvih demokratskih promjena u Hrvatskoj i njezina osamostaljenja, što je u to vrijeme bio prvorazredan politički događaj koji je nagovijestio kasnije teško izborenu slobodu.
Rasprave o položaju na Trgu Važnost tog događaja prepoznata je i u redakciji Večernjeg lista, koja je povratak bana pratila mjesecima prije. Na terenu su – s inicijatorima, restauratorima, gradskim ocima, građanima – bile brojne reporterske ekipe, u to doba mlade nade, kasnije ugledna novinarska i urednička imena poput Vesne Šaško, Darka Đureteka, Radmile Kovačević, Mladenke Šarić, Mione Ševčik, Renate Lacko, Gordane Rebić, Klare Rožman, Branke Stipić i drugih.
U jednom od prvih tekstova još u kolovozu iste godine, na stranicama Večernjaka otvorena je rasprava o poziciji budućeg spomenika, pa je tako arhitekt Mihajlo Kranjc inzistirao da bi se postavom u središnji prostor Trga spomenik “dostojanstveno vratio na svoj dominantni položaj”, dok bi orijentacijom prema jugu “licem bio usmjeren prema gradu, prolaznicima i glavnim prilazima Trgu”. Taj prijedlog rješenja, koji uz Kranjca potpisuje i Berislav Šerbetić, u konačnici je i usvojen, no ne bez disonantnih tonova jer je prema rješenju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika ban trebao biti postavljen na svoje povijesno mjesto, okrenut prema katedrali. Idućih dana objavljen je i tekst o službenom početku radova na ponovnom postavljanju spomenika banu Jelačiću pod nazivom “Temelji za bana”, ilustriran fotografijama na kojima s lopatama u rukama poziraju gradski čelnici Boris Buzančić i Mladen Vedriš, na radost više od 70.000 Zagrepčana koji su protekle jeseni potpisali peticiju za povratak bana.
Iščekujući povratak bana, Večernjakovi novinari posjetili su radionicu poznatog zagrebačkog poduzetnika Željka Šelendića koji je bio glavni inicijator, realizator i financijer tog velikog pothvata. Ideja o vraćanju bana na njegov trg rođena je još 1989. u razgovoru sa Šelendićevim prijateljem Željkom Maćešićem, direktorom Ljevaonice umjetnina. Potom je trebalo udahnuti život kipu koji je sredinom pretprošlog stoljeća u svojoj bečkoj ljevaonici izradio kipar Dominik Fernkorn, a koji se koncem 80-ih prošlog stoljeća nalazio u Gliptoteci razmontiran u dijelovima. Uopće, što je Šelendića motiviralo na taj čin? – U mojoj su se kući oduvijek poštovali hrvatski velikani, pogotovu ban Jelačić.
O donaciji obnove spomenika banu Jelačiću počeo sam razmišljati još prije pet godina. Tada se, naime, u nekim zagrebačkim krugovima rodila zamisao o povratku i obnovi banova spomenika. Pogotovu me isprovocirao tadašnji napis u beogradskoj “Politici”. Bio sam toliko ljutit da sam još tada rekao da bih rado snosio cjelokupne troškove restauracije spomenika, samo kad bi nadležni dopustili njegov povratak na staro mjesto. Čim sam doznao da će se stara želja Zagrepčana napokon smjeti i ostvariti, nadležnim sam institucijama ponudio financiranje obnove spomenika i lijevanje gipsane kopije. Interesenata je za izvedbu toga posla bilo više, no moja je ponuda, jer bio sam spreman financirati i kopiju spomenika, bila najbogatija. I dobio sam posao – objasnio je tada Šelendić.
Slavlje u povodu povratka bana počelo je, doznajemo listajući požutjele stranice Večernjaka, i danima prije. Osam dana prije najsvečanijeg dana, Večernji izvještava kako je na putu od Bešića, Gračanske i Medveščaka, svečanu povorku sa spomenikom na putu do Trga cijelim putem pozdravilo nekoliko desetaka tisuća građana, mašući hrvatskim zastavama i bacajući cvijeće. “Duga i raspjevana kolona oko 14 sati zaustavila se pred katedralom. Zvone zvona, ori se pjesma ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’... Tisuće ljudi na Trgu već su nestrpljive. U 14.20 povorka napokon stiže na Trg. Buran pljesak što se prolomio Trgom kad se iza Varteksa pojavio kamion sa spomenikom nije prestajao punih petnaest minuta. Po tko zna koji put u nekoliko sati tamburaši opet sviraju ‘Ustani bane’ i ostale prigodne hrvatske pjesme. Pjeva cijeli Trg. S nestrpljenjem se čeka da radnici visokom dizalicom spomenik spuste na postolje.
Nakon 43 godine, konjanik je ponovo na svome postolju, na svome trgu! Zagrepčani to pozdravljaju ovacijama. Šelendićevi radnici kite ga cvijećem, mnoštvo skandira banu i Hrvatskoj”, zabilježila je svoje impresije naša novinarka Vesna Šaško. Idući dan, dočepala se pomno skrivanog programa, pa je objavila da će glavnu svečanost otvoriti gradonačelnik Buzančić, a potom će, prema zamisli scenarista Nedjeljka Fabria i u režiji Daniela Marušića, brojni ugledni hrvatski umjetnici i ansambli uprizoriti događaje od doseljenja Hrvata do vremena bana Jelačića.
Spomenik će otkriti predsjednik dr. Franjo Tuđman, svečanost će izravno prenositi Hrvatska televizija, otkriva Vesna Šaško, a u idućim tekstovima poziva građane na strpljenje jer radnicima još valja postaviti i učvrstiti spomenik na postolje, ispitati statiku, udariti posljednji glanc, postaviti pozornicu i tribinu za uzvanike, prije nego što će spomenik privremeno od pogleda biti skriven plaštom. Šest dana prije službenog otvaranja, Večernji je od Ive Vrdoljaka, redatelja programa za Tjedan bana Jelačića, neslužbeno doznao kako će taj dan biti skinute ploče s nazivom Trg Republike, čime će glavnom gradskom trgu biti vraćen stari naziv – Trg bana Josipa Jelačića! I ta se informacija, doznalo se uskoro, pokazala točnom.
Obitelj Jelačić na proslavi
Sve je to bila samo uvertira za najvažniji dan, 16. listopada, kada su naši novinari i perom i kamerom zabilježili sav taj veličanstveni šušur: rijeke ljudi koje se slijevaju u glavni grad, folklorne skupine, limene glazbe, sinjske alkare, glumce i operne pjevače koji su od ranih jutarnjih sati do duboko u noć, na pozornicama postavljenim na tadašnjem Trgu Republike, u Tkalčićevoj ulici, na Zrinjevcu i Kaptolu te na Markovu trgu, uveseljavali Zagrepčane i njihove goste.
Spektakl je u Zagreb doveo i brojne izvjestitelje: čak 115 domaćih novinara i fotoreportera, a 24 reportera pristigla su iz Njemačke, Kanade, Italije, Austrije, Češke i Finske. Spektakl je bio upotpunjen i brojnim, u nas neviđenim svjetlosnim efektima: u zraku i na pročeljima zgrada iza ponosita Fernkornova konjanika laserom i najsuvremenijom tehnikom projicirane su hrvatska zastava, grb i banov spomenik. Svečanosti su prisustvovali i članovi obitelji Jelačić: Zvonimir, Martin, Dubravko, Nikola, Đuro i Štefan.
- Prešao sam 850 kilometara kako bih prisustvovao ovom nesvakidašnjem događaju – kazao je našim reporterima Tomislav Jarak koji je doputovao iz Njemačke, jedan od tisuća i tisuća razdraganih Hrvata. Dugo potiskivana želja hrvatskoga naroda u domovini i u svijetu napokon je ispunjena, pišu Večernjakovi novinari. Ban Jelačić vratio se kući.
...lijepa sjecanja..kad je vladalo zajednistvo bar najveceg dijela hrvata..inace malo poznata je cinjenica da su tih dana kos-ovci i srbi prijetili da ce dici u zrak spomenik banu jelacicu..pa je jedno vrijeme bilo pojacano osiguranje oko spomenika bana jelacica i na trgu..stvarna opasnost je doista postojala jer je to doba bilo kada se stvarno ulazilo u dramaticno stanje u hravtskoj kada su srbi divljali u petrinji,glini,kninu,zapadnoj slavoniji,oko osijeka i vukovara...a jna smisljala podvale na racun hrvatske poput afere špegelj...kada je dobar dio zagrebackih srba otvoreno prijetio susjedima hrvatima 'da ce slobo ujahat na belom konju na trg'..i slicne gluposti..nije bilo lako u to vrijeme sve to izdrzati