Kada je na adrese elektroničke pošte milijuna korisnika diljem svijeta 4. svibnja 2000. stigla poruka pod nazivom “Volim te”, i to od njima poznate osobe, nitko nije ni slutio da će otvaranjem te poruke aktivirati jedan od najdestruktivnijih računalnih virusa u povijesti poznat kao crv “Volim te”, odnosno kao “Lovebug”.
Šteta 24 mlrd. dolara
Virus je sadržavao poruku “Provjerite privitak Ljubavno pismo za tebe”, a uz poruku je stizao i privitak koji je izgledao kao običan tekst. Međutim, kada bi ga korisnik otvorio, razorni virus odmah je sve podatke s računala u svim formatima, osim MP3 formata, pretvarao u taj virus te ga istodobno slao svim osobama iz adresara na računalu.
Ovaj računalni virus počeo se širiti s Filipina 4. svibnja, a do zore idućeg dana proširio se na Hong Kong, zatim u Europu i na kraju u SAD. U roku od nekoliko dana zarazio je više od 45 milijuna korisnika računala, a procjenjuje se da je napravio štetu između 5,5 i 8,7 milijardi dolara s time da je samo “čišćenje” svih zaraženih računala od Lovebuga stajalo još 15 milijardi dolara. Lovebug je ujedno bio i prvi virus koji je postao glavna vijest u medijima. Zarazio je gotovo 10 posto svih računala povezanih s internetom.
– Sam virus nije bio tako poseban. Razlog njegova uspjeha jest to što je potaknuo osnovnu ljudsku potrebu – da budemo voljeni – napisao je Graham Cluley, poznati stručnjak za računalnu sigurnost.
Brzo pušteni na slobodu
Brzina kojom se virus širio među korisnicima računala bila je zapanjujuća, a virusa nisu bili pošteđeni ni Pentagon, CIA ili pak britanski Parlament. Kako se virus počeo širiti iz Manille na Filipinima, tamošnji istražitelji vrlo su brzo došli do dvojice mladih programera Onela de Guzmana i Reonela Ramonesa. Međutim, vlasti nisu znale za koje bi kazneno djelo dvojicu programera trebalo optužiti s obzirom na to da tadašnje zakonodavstvo nije poznavalo takav oblik kriminala. Zato su ubrzo pušteni.
– Priznajem da kreiram viruse, no ne znam je li ovo moj virus – govorio je na početku istrage 24-godišnji programer, da bi se kasnije u istrazi pravdao kako je možda virus “pustio” nehotice. Samo dva mjeseca nakon pojave Lovebuga na Filipinima je donesen novi zakon koji je kažnjavao sve oblike računalnog kriminala. De Guzman je kasnije vrlo oprezno govorio o virusu kako se ne bi doveo u pravne probleme.
– Ne znam je li to bio moj virus. Kada biste mi dali njegov kod, mogao bih provjeriti. Možda ga je stvorio netko drugi, a možda mi ga je netko ukrao – izjavio je novinarima The New York Timesa.
– Postao sam dio filipinske povijesti i to nitko ne može izbrisati – rekao je ponosno mladi haker.
