Međunarodna svemirska postaja (ISS) drži se najskupljim objektom koji je sastavila ljudska ruka. Samo do 2010. godine, dakle u prvih deset godina svojeg funkcioniranja, stajala je 150 milijardi dolara. Za usporedbu, veliki je hadronski sudarač sagrađen kao projekt CERN-a, stajao ‘tek’ devet milijardi u istom periodu. Movi supersudarač koštat će 21 milijardu eura. Postaja je najviše je stajala Amerikance, 72,4 milijardi dolara prema vrijednosti dolara 2010. godine, ostatak je troška razdrobljen na Rusiju, EU, Kanadu, Japan, a taj iznos raste kako se postaji dodaju novi moduli. U toj je cijeni i 36 letova Space Shuttleova da bi se postaja sastavila, svaki je taj let koštao 1,4 milijarde dolara. ISS nije i prva svemirska postaja s ljudskom postajom. Prije nje bilo je njih čak osam, poput ruskih Saljuta, Almaza i Mira, američkog Skylaba. No, svakako je Međunarodna svemirska postaja najveći umjetni objekt ikada postavljen u svemir, najveći satelit u nižoj Zemljinoj orbiti. Možete ISS redovito vidjeti i golim okom sa Zemljine površine. Zadnji ste je put iznad Zagreba mogli vidjeti prošle srijede u ranim jutarnjim satima, prelet iznad metropole dakle trajao je samo minutu. ISS Zemlju obiđe za 93 minute, dnevno je orbitira 15,5 puta.
Prva je komponenta za ISS podignuta sa Zemlje 1998. godine, no kao službeni datum početka rada računa se 2. studenoga 2000. kada je na nju stigla prva mješovita rusko-američka posada. Od tada je ISS neprekidno nastanjen. Do danas su na svemirsku postaju pristale 64 ekspedicije, a ukupno je na njoj boravila 241 astronautkinja i astronaut. Povijest nije zabilježila ni jednu žrtvu na samoj svemirskoj postaji. Jest u pokušajima da se do nje dođe. U nesreći shuttlea Columbia 2003. godine nastradalo je 7 astronauta. Boravak na postaji zna biti ne samo izazovan nego i prilično opasan. Razderotina na jednom od panela primorala je astronaute 2007. godine da izvedu iznimno opasnu šetnju svemirom lebdeći iznad ostalih panela kojima je tekla struja kako bi obavili popravak, s postajom su bili povezani tek konopcem. Nerijetko procuri zrak, pokvare se rashladne pumpe, znanstvena oprema, otkazuju se misije opskrbe. Ukupno je do sada gotovo stotinu tisuća ljudi radilo na projektiranju, sastavljanju i funkcioniranju postaje.
– Kada postaju usporedite sa stvaranjem velikih struktura i građevina koje je stvorilo čovječanstvo od početka civilizacije, ona stoji rame uz rame s piramidama, Akropolisom, takvim kultnim strukturama i građevinama, rekao je David Nixon u priči o postaji u National Geographicu koji je za NASA-u radio na projektiranju ISS-a sredinom 80-tih godina. Sasvim je sigurno da će ostati u orbiti do 2030. godine, jer je nakon poduže debate u javnom prostoru prije dvije godine zaključeno da bi poprilična šteta bila da se rad postaje prekine 2025. godine. Procijenjeno je kako bi to donijelo podosta štete i NASA-inom nastojanju da dođe do Marsa kao i što bi se značajno smanjio promet na raketodromu Cape Canaveralu, čak do granica isplativosti.
U projektu 15 zemalja
S razvojem se počelo 1984. godina kada su Sjedinjene Države predložile izgradnju Svemirske postaje Freedom (Sloboda) 1984. godine, a koji je postupno izrastao u projekt koji je činilo 15 zemalja – SAD, Kanada, Japan, Rusija, ali i 11 zemalja članica Europske svemirske agencije. Postaja je sastavljena od američkog i ruskog dijela. Da bi funkcionirala, često je potrebna suradnja astronauta i kozmonauta koja nadilazi zemaljske podjele. Na ISS-u Ujedinjeni narodi doista funkcioniraju. Ukupno je na postaji bilo ljudi iz 19 zemalja. Na postaji je do sada, uz profesionalce boravilo i osam turista. Želite i vi?
Nema problema ako imate 56 milijuna dolara viška, koliko košta turistički posjet postaji. I pri tome se vjerojatno i nećete baš zabaviti. Let do postaje možda i bude nešto uzbudljivo, no boravak na njoj, čini se i ne baš toliko. Jednom kada se zasitite pogleda na Zemlju s te visine, susrest ćete se sa situacijom u kojoj tjelesne tekućine koje vam na Zemlji gravitacija vuče prema nogama sada zastaju u tijelu, glavi, što izaziva nelagodu, a moguće i lošiji vid jednom kada se vratite na Zemlju. Razine ugljikova dioksida su i deset puta veće nego na Zemlji, sasvim dovoljno da vam izaziva kontinuirane glavobolje. Problem je otići i na toalet jer riječ je o naporu koji je obrnuto proporcionalan onome kada tako nešto radite na Zemlji. Znači, vrlo je teško obaviti običnu nuždu. Neće vam biti ništa lakše čak ni kada doznate da se olakšavate u vjerojatno najskuplji toalet koji je čovjek ikada napravio. Nedavno je zamijenjen, novi je stajao 23 milijuna dolara. Svakakve namjene može imati Međunarodna svemirska postaja. Kontroverzno, postaja je možda i najzaslužnija za razvoj komercijalne svemirske industrije, a upravo bi ona mogla najviše profitirati jednom kada dođe vrijeme da se ISS stavi izvan funkcije. Jedan je čovjek zaslužan da je život postaje produljen za još pet godina. To je Bill Nelson, demokratski senator s Floride koji je prije dvije godine osobnim angažmanom onemogućio da Trumpova administracija naprasno u budžetu planiranom za 2019. godine prekine financiranje ISS-a zaključno s godinom 2025. Poznavajući danas razmišljanja bivšeg američkog predsjednika, vjerojatno je namjera bila potaknuti gradnju nove postaje privatnim kapitalom. Nelson je razmišljao drukčije.
– Ako nas pokušaju povući iz Međunarodne svemirske postaje 2025. godine, bit će borbe – rekao je tada Nelson, koji je u to doba bio u senatskom odboru za trgovinu.
– To bi vjerojatno desetkovalo komercijalnu svemirsku industriju na Floridi. A upravo je to jedan od razloga zbog kojega je Kongres odredio da NASA nastoji produljiti funkcioniranje ISS-a do 2028. godine i napravi plan kojim bi znanstvenici i istraživači nastavili s eksperimentima u nižoj Zemljinoj orbiti i dalje, rekao je tada Nelson. Spomenimo ovdje samo kako je komercijalna svemirska industrija danas vrijedna oko 345 milijardi dolara. Rekli bismo da je i bio u pravu jer SpaceX Elona Muska tek je ove godine obavio prvi let prema Međunarodnoj svemirskoj postaji. I od privatnika nitko više. Iako Blue Origin Jeffa Bezosa napreduje dobro te bi mogao uskoro stopama SpaceX-a. I to je to, nijedna druga privatna kompanija nije ni blizu. Stvar je bila i u tome što je godinu dana prije, 2017. godine, donesen zakon prema kojem je NASA trebala donijeti plan tranzicije u kojem bi korak po korak prestala biti glavnim sponzorom letova u svemir, a prema tome da američka svemirska agencija bude jedan od mnogih klijenata svemirske postaje u niskoj orbiti koja se ne bi financirala američkim budžetskim novcem. I taj je plan podrazumijevao projekciju koštanja produljenja života ISS-a najmanje do 2028., a vjerojatno do 2030. Nije puno pomoglo što je NASA održala svoju staru navadu i – zakasnila s podnošenjem izvještaja s tim podacima. A k tome, taj se plan nije svidio ni zainteresiranim svemirskim startupima poput Axiom Spacea ili Bigelow Aerospacea, koji su objavljivali ideje o tome kako vide buduću komercijalnu svemirsku postaju. Nikome od njih nije se osobito svidjela ideja da nema prijelaznog razdoblja u kojem bi funkcije postojećeg ISS-a postupno pr
Ali, nitko ne može poreći da je Međunarodna svemirska postaja, iako najbolja stvar koju je čovječanstvo ikada napravilo, ipak i monopol na svemir.
– Mislim da je vrijeme da se počnemo odmicati od ISS-a, koji je zapravo samo jedan vladin monopol na istraživanje svemira te pomicanje tog istraživanja u privatni sektor. Vrijeme je da NASA počne gledati prema istraživanju dubokog svemira, a da naše mjesto u niskoj orbiti preuzmu poduzetnici – rekao je za WIRED Phil McAlister, ravnatelj razvoja komercijalnog leta u svemir u NASA-i. Kako bi taj rastanak s Međunarodnom svemirskom postajom mogao izgledati, vidjeli smo već prije više od 40 godina kada je prekinuto službovanje američke svemirske postaje Skylab njezinim vraćanjem na Zemlju. Učinjeno je to ne osobito graciozno ili romantično. Bio je to svjetski medijski događaj koji se pratio danima i noćima, s velikim hypeanjem, izradom majica, suvenira, crtanjem meta, sve u čast postaji koja se u povratku kroz atmosferu raspala, a većina njezinih ostataka pala na tlo Australije u nenaseljeno područje 480 km od Pertha, i to zbog pogreške u proračunu od četiri posto. Proračuni za deorbitiranje ISS-a koja je dugačka kao nogometno igralište i teška gotovo 500 tona trebala bi sa svoje visine od nešto više od 380 km pasti u vode južnog Pacifika. U svakom slučaju, bit će to tužan dan za čovječanstvo, za znanost pogotovo. NASA je, naime, nabrojila 20 vrijednih znanstvenih dostignuća postignutih na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Recimo, za astronaute na njoj razvijen je sustav pročišćavanja i filtracije vode s pomoću kojega su astronauti mogli reciklirati 93 posto vode.
Velika znanstvena dostignuća
Takav se sustav sada koristi na Zemlji u područjima gdje vode nedostaje. U laboratorijima na postaji obavljena su neka od važnih istraživanja u liječenju Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, raka, astme, kardiovaskularnih bolesti. Postaja je omogućila i saznanja o propadanju ljudskih kostiju i mišića u svemiru, ta se saznanja na Zemlji koriste u liječenju osteoporoze. S postaje su se u orbitu otpuštali i CubeSatovi, majušni sateliti kojima se provode znanstvena i tehnološka istraživanja, a zbog postaje je njihovo postavljanje nemjerljivo jeftinije. Prikupljeni su i podaci o više od stotinu milijardi svemirskih čestica, ne treba vjerojatno spominjati koliko se saznanja prikupilo od promatranja Zemlje iz postaje, dobilo podataka o našoj atmosferi, vodenim i kopnenim površinama, vegetaciji. Alatima NICE>R i MAXI dobili smo bolja saznanja o pulsarima i crnim rupama. U ovo nam je doba posebno važno i brže reagiranje na prirodne katastrofe, što su pogled, odnosno kamere na postaji, omogućili. Bio bi odista gubitak da nakon ISS-a u orbiti ostane praznina, da je se ne zamijeni nekom novom svemirskom postajom.
Dosta suza se prolijeva, a ne kaže ništa da su rusi već najavili izlazak iz ove kooperacije u kojoj su izgubili 20 godina i zapostavili svoj program. Ni riječi o tome da će kineska postaja u svemu nadmašiti iss. I ni riječi o nasinom bacanju stotina milijardi dolara na osoblje a ne na projekte.