Prijevoz velikog broja ljudi s točke A do točke B uvijek je zahtjevan zadatak. U kojem god velikom gradu da se nađete velika je vjerojatnost da će promet biti zagušen i da su moguća čekanja i zastoji, pogotovo u jutarnjim ili popodnevnim satima. Zato je cijeli svijet pozorno slušao kada je Elon Musk u ljeto 2013. godine objavio nacrt i predložio razvoj futurističkog sustava ultrabrzog javnog prijevoza - Hyperloop.
Prema originalnoj ideji objavljenoj na 57 stranica putovalo bi se brzinom oko 1200 km/h (ispod brzine zvuka), a od Los Angelesa do San Francisca bi se moglo stići već za 35 minuta. Musk je nacrt besplatno ponudio svijetu na razvijanje i pozvao inženjere i poduzetnike da se uključe u transformaciju javnog prijevoza.
Mnogi su ga i poslušali, počele su nastajati kompanije posvećene razvoju hyperloop tehnologije, organizirana su sveučilišna natjecanja za razvoj najbolje kapsule koja bi putovala kroz vakuumske tunele... Od tada su prošle godine, no još uvijek nema jasne objave niti konkretnog datuma za lansiranje prvog komercijalnog hyperloop sustava. Gdje smo danas s takvim planovima?
Pogledajte timelapse gradnje kapsule:
Jedna od prvih kompanija koja je nastala s ovim ciljem jest Hyperloop Transport Technologies (HTT), osnovana u studenom 2013. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon Muskove objave. Nastala je kao spoj privatnog kapitala i pokreta suradnje niza znanstvenika i inženjera koji su htjeli doprinijeti razvoju hyperloopa.
Jedan od suosnivača i suvlasnika HTT-a Bibop G. Gresta je i danas predsjednik kompanije. Upravo je Gresta nedavno gostovao u Zagrebu na konferenciji LEAP summit. Tom prigodom je ekskluzivno za Večernji list otkrio sve konkretne planove svoje kompanije Hyperloop Transport Technologies.
Gresta je pomalo ekscentričan lider i poduzetnik. Vrlo je živahan i emotivan u svojim javnim nastupima, kao i jako optimističan iako priznaje da su se suočili s nizom problema.
Naime, mnogi su stručnjaci isticali da je hyperloop preskup za izgradnju te da postoje brojni sigurnosni izazovi. Sam Gresta je još prije četiri godine javno govorio da bismo hyperloop mogli imati već u 2018. godini... Ali, to se očito još nije dogodilo, iako je kompanija još 2016. objavila da je prikupila preko 100 milijuna dolara investicija. Upitali smo ga zašto projekt kasni i gdje je danas.
- Bili smo prva kompanija koja je prigrlila ideju hyperloopa prije gotovo 6 godina. Brzo smo krenuli u razvijanje tehnologije. U 2015. godini bili smo jako uzbuđeni, uspjelo smo izgraditi malu probnu stazu i demonstrirati tehnologiju. Imali smo i sreće jer nismo morali sve izgraditi ispočetka. Testirali smo levitirajući pogon u San Diegu na stazi dugoj 2 km koja je prvo bila izgrađena za vojne svrhe. Naš magnetski levitirajući sustav je Inductrack koji je razvijen od strane kalifornijskog Lawrence Livermore nacionalnog laboratorija. Tim danas pokojnog profesora Richarda Posta, koji je vodio to istraživanje, danas radi s nama. Rano smo shvatili da je tehnologija izvediva
- Imali smo prvo u dogovor u Kaliforniji za razvoj 8km probne staze u dolini Quay. Ali, tada se počelo događati puno problema. Imali smo niz otvorenih pitanja sa strane utjecaja na okoliš, podignute su i neke tužbe. Nitko u tom gradu zapravo nije htio hyperloop. Bilo je tu i utjecaja politike, guverner je bio na strani razvoja brzih vlakova na koje su već bili potrošili milijarde dolara - priča nam Gresta.
On, dakle tvrdi da problem nije na strani tehnologije niti na strani troškova izgradnje, nego u politici i birokraciji. Ističe da su nakon prvih kočenja promijenili taktiku pa su i sami unajmljivali lobiste, osnovali su i timove za suradnji s vlastima, a paralelno su počeli raditi i na projektima van Amerike gdje su vidjeli veće prilike.
- U to vrijeme mislio sam da će Amerika na kraju biti zadnja koja će razviti hyperloop, ali povijest se ipak mijenja. Nedavno smo dobili projekt i u Ohiju, uvjerili smo američku vladu da hyperloop proglasi stvarnošću i da uloži novac u razvoj. No, nakon neuspjeha u dolini Quay počeli smo gledati van Amerike i danas imamo 12 potpisanih ugovora. To su ugovori za studije izvedivosti projekta i sve prolaze bolje nego što smo očekivali - uvjerava nas Gresta.
Postavlja se logično pitanje, gdje će na kraju biti lansiran prvi hyperloop:
- Najdalje smo otišli s projektom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Imamo procjenu izvedivosti i profitabilnosti projekta na liniji Abu Dhabi - Al Ain duljine 145 km. Prevozilo bi se 80.000 putnika dnevno, a cijena karte u jednom smjeru bila bi 70 dirama, što je 22 američka dolara. Krivo sam citiran više puta pa moram istaknuti da ne postoje planovi za liniju Dubai - Abu Dhabi.
Upitali smo ga i kako komentira da kompanije Virgin Hyperloop One planira projekt u Dubaiju. Ali, brzo ih je odbacio kao konkurenciju:
- Oni kažu da rade na projektu, ali vlasti oba grada i Dubaija i Abu Dhabija su opovrgnule da se radi na hyperloop vezi između ta dva grada. Mi imamo 12 ugovora s vladama potpisano. Sigurno ćemo prvi hyperloop vidjeti u Abu Dhabiju. Također, imamo projekte u Kini, Brazilu, u Toulouseu je naš razvojni centar, potpisali smo ugovor i u Ukrajini, u Bratislavi smo imali ratificiran ugovor, ali nije potvrđen pa još ne znam hoće li se ostvariti.
Tvrdi da su daleko ispred i ostalih kompanija koje se bave razvojem hyperloop projekata, a po njemu ni Elon Musk ne radi hyperloop:
- Elon Musk ne radi ništa s hyperloopom! Ovo što mi radimo je drugačiji projekt. Svi znamo sto je hyperloop, postoji definicija na Wikipediji. Mi radimo iznad površine ili ispod površine zemlje, ili u sredini. Ako Muskova Boring company izađe s nečim izvedivim onda u redu, ali ne mislim da je umanjena verzija metroa korisno rješenje.
Ističe da ga ime i generalna ideja tvrtku HTT povezuje s originalnom idejom Elona Muska o hyperloopu. A u Musku i nije želio razgovarati:
- Ne želim pričati o Elonu. On je jedan od velikih genija, najvećih umova na planeti i na tome trebamo biti zahvalni.
Dakle, UAE je najizgledniji kandidati za prvi funkcionalni hyperloop?
- Ne samo kandidat, pa to se već događa. Studija je pozitivno završila i sada smo na fazi implementacije - tvrdi Gresta, no nije bio posve koherentan što sve to podrazumijeva. U jedan tren bi rekao da je potpisan ugovor o izgradnji, a potom bi govorio da tehnički projekt vlada Abu Dhabija tek treba odobriti:
- Postoji više faza, sada smo u fazi detalja dizajniranja. Zemljište je već rezervirano, čim Vlada odobri odmah imamo uvjetu dozvolu i za par tjedana možemo početi graditi, odluka se očekuje u prosincu ove godine - uvjerava nas Gresta, ali potom priznaje da se radi tek o izgradnji probne hyperloop staze i u Emiratima, a ne odmah izgradnje cijele planirane staze.
- U listopadu 2020. godine planiramo otvoriti razvojni centar u Emiratima. Ne znam hoće li tada već biti odobrena vožnja i turistima, ali dotad će naša demonstracijska linija biti dovršena i spremna za prihvat putnika.
Zatim smo ga pitali što se događa u Toulouseu, tamo HTT već ima razvojni centar i imaju dopremljen prvi vagon-kapsulu koja je izgrađena u Španjolskoj - Quintero One.
- U Toulouseu je staza spremna, finaliziramo sve što ide u tunel. Tamo nema planiranih putničkih stanica, staza služi za demonstraciju. Možemo postići brzini od gotovo brzine zvuka, ali cilj nam je tamo testirati na brzinama od 500 km/h. Nije nam bitno postizanje maksimalne brzine, nego demonstriranje tehnologije. I najbrži vlakovi danas ne voze stalno maksimalnom brzinom, nego im je prosječna brzina oko 300 km/h. Nećemo prevoziti ljude brzinom zvuka, nego u prosjeku oko 600 km/h. Ubrzanja i usporavanja će biti kao s vlakovima. Ali i dalje ćemo imati najveće brzine bilo kojeg površinskog prijevoza. Ali ljepota hyperloopa nije u brzini nego u učinkovitosti, jeftiniji je i učinkovitiji od bilo čega drugog. Bit će jeftiniji od dizel vlakova.
Upitali smo Grestu i za konkretnu cijenu izgradnje hyperloop sustava - koliko stoji izgradnja 1 km takve mreže. Kaže da u malo više od 3 godine planiraju da bude izgrađeno oko 140 km hyperloopa (ukupno u svim projektima kojima se bave).
- Kada gradiš infranstrukturu uvijek je glavno pitanje gdje gradiš, o tome ovise troškove, a to ne možeš procijeniti bez studije izvedivosti projekta. U Toulouseu smo pri izgradnji naišli na 80 neeksplodiranih bombi. Dakle, i tamo je bilo problematično. Procjenjujemo da je trošak oko 20 do 40 milijuna dolara po kilometru hyperloopa. Drugo pitanje koje me morate pitati jest: koliko treba da se vrati investicija. Ovdje je najbitnije što je hyperloop profitabilan, a brza željeznica nije. Nije bitno da košta hyperloop isto koliko i brzi vlakovi kad smo profitabilni, a realnost je da smo u prosjeku upola jeftiniji od izgradnje infrastrukture za jako brze vlakove.
- U Njemačkoj je trošak high speed željeznice 30 milijuna dolara po kilometru, u Japanu od 17 do 40 milijuna dolara. A u Kaliforniji je projekcija da će koštati više od 70 milijardi dolara. Počeli su je tamo graditi, ali samo je dizajn koštao već 4 milijarde dolara preko budžeta, a nisu još ništa izgradili. Gledajte, najjeftinija brza željeznica je u Španjolskoj, a i ona ima projekciju povrata investicije tek za 100 godina! - tvrdi Gresta.
Iako se Gresta hvali s 12 ugovora u različitim zemljama ni nakon 45 minuta razgovora s njim, nismo posve uvjereni da je realno očekivati funkcionalni hyperloop u skoroj budućnosti.
- Kažem vam, imat ćemo to u listopadu 2020. godine! - uvjeravao nas je i dalje Gresta.
No, i to će tek biti testna staza...
- Sve što se gradi mora imati testnu fazu. Moramo pokazati što sve hyperloop može. Apsolutno vjerujem u izgradnju i da će projekt u Emiratima biti realiziran. Jasno mi je da dobivamo puno medijske pozornosti i da postoje sumnje, ali znajte da je avionskoj industriji trebalo 20 godine da uđe u komercijalizaciju - rezonira šef HTT-a
Dozu mistike Grestinom hyperloop projektu dalo je i imenovanje materijala kapsule u Vibranij, pojam iz Marvelovih filmova! Riječ je zapravo o varijanti polimera karbonskih vlakana.
- Nitko nije zaštitio to ime, a morate priznati da zvuči jako cool. Čudio sam se da Marvel nije ništa komentirao niti se žalio na taj naš potez. Naša karbonska vlakna imaju i senzore u sebi. U avio industriji se karbonska vlakna koriste do 60 posto u izradi oplate trupa zrakoplova, a u našoj prvoj hyperloop kapsuli to je dovedeno do 80 posto. U trećoj generaciji planiramo ostvariti 90 posto.
Gresta tvrdi da njihov projekt zadovoljava sigurnosne standarde te da u suradnji s NASA-om poboljšavaju novu verziju kapsula.
- Radili smo s jednom od najvećih osiguravateljskih kuća na svijetu Munich Reinsurance Company. Proglasili su da se naša tehnologija može osigurati. To znači da hyperloop ima sigurnosni rizik koji je mjerljiv. i da smo ispunili sve sigurnosne uvjete. Sigurniji smo od bilo kojeg transportnog sustava koji funkcionira na površini. U kontroliranom okruženju ste, ne možete izletjeti s tračnica kao vlak, nema utjecaja vremenskih uvjeta. Ne može kapsula naletjeti na kravu ili na auto koji je zapeo u prometu. Eliminirali smo iz jednadžbe najveću opasnost - čovjeka. Planiramo da umjetna inteligencija upravlja vožnjom, uz čovjekovu superviziju. Nećemo biti podložni hakiranju. Sustav uopće nije na internetu, brinemo o sigurnosti kao da smo vojno postrojenje. Znam da postoje kompanije koje se smatraju tvrtkama koje razvijaju hyperloop, ali mi posjedujemo brend za to ime u 52 zemlje. Ako želite koristiti taj brend u tim zemljama morate nas pitati za licenciju - kaže Gresta, a potom nas je iznenadio pojašnjavanjem da njegova kompanija ne namjerava izgrađivati hyperloop mreže
– Mi ne želimo graditi, upravljati ni održavati ništa. Mi razvijamo tehnologiju, zatim nađemo lokalne partnere i kompanije koje će graditi projekt. Tako isto nećemo mi biti ti koji će odrediti cijenu karte. Upravljamo jedino našim postrojenjem u Francuskoj. Za sve ostalo pod brendom hyperloop mi ćemo licencirati druge kompanije za izgradnju i operativu – poručuje šef HTT-a.
Dakle, njegovoj kompaniji ne nedostaje planova, no što će se na kraju od svega toga realizirati u funkcionalni projekt? Jedno je sigurno, bit će potrebne još godine...
Naši mogu napraviti samo Hypergloop. To im već sad jako dobro ide.