Bio je to najsnažniji tajfun koji je ikada pogodio kopno neke zemlje. Vjetar je doslovce trgao zgrade kao da su od papira, zrakom su letjeli automobili, kamioni, autobusi, palme, ljudi...
Mjesecima bez struje
Sve čega se neman koju su Filipinci prozvali Haiyan dočepala. Supertajfun koji je u svijetu bio poznatiji pod imenom Yolanda pogodio je Filipine početkom studenoga 2013. godine. U naletima vjetra koji su dosezali brzinu i do 315 kilometara na sat živote je izgubilo oko 6300 ljudi. Međutim, nakon što je opasnost prošla, uslijedio je novi problem. Cijeli gradovi i pokrajine koje je Yolanda pogodila bili su razrušeni, život je stao u cijeloj zemlji jer je nestalo struje.
– Ljudi nisu imali električnu energiju dva-tri mjeseca. Pokušajte zamisliti takav život pa će vam biti jasno koliki je to problem bio, a najgore je što bez struje nije mogla početi ni obnova kuća i stanova. Iako nisam bio izravno pogođen tom katastrofom, nekoliko mojih dobrih prijatelja jest, i tada sam počeo razmišljati o projektu koji sam nedavno uspio pretvoriti u stvarnost – u razgovoru za BBC otkrio je nedavno Japanac Atsushi Shimizu koji je kroz svoj startup nazvan Challenergy uspio sagraditi vjetrenjaču otpornu na oluje, tornada i tajfune. A ta vjetrenjača ne samo da je otporna na nalete vjetra i do 300 kilometara na sat, nego joj čak i odgovaraju s obzirom na to da je Shimizu sa svojim kolegama uspio pronaći inženjersko rješenje kako da tako snažan vjetar „uhvati“ i od njega uspješno proizvede električnu energiju.
– Većina današnjih vjetrenjača ima turbine koje mogu proizvoditi struju pri brzinama vjetra do maksimalno sto kilometara na sat. Uglavnom je riječ o vjetrenjačama koje su visoke osamdesetak metara i imaju propelere promjera četrdeset metara, a upravo je to kombinacija koja se većini naručitelja najviše ekonomski isplati, jer na mjestima na kojima se takve vjetroelektrane postavljaju brzine vjetra rijetko prelaze 100 km/h. Tehnički bi se mogla sagraditi veća turbina koja bi mogla iskorištavati i brzine od 150 km/h, ali ekonomski je to neisplativo jer vjetar tom brzinom na tim područjima puše samo nekoliko sati godišnje – kazala je Shimizuova suradnica, koja je pojasnila da njihove vjetrenjače i nisu namijenjene za područja s takvim vjetrom, kakvih primjerice ima dosta na sjeveru Europe, nego za područje istočne i jugoistočne Azije u kojoj se u posljednjih 40 godina prosječna jačina tajfuna povećala za 15%, a taj trend nastavit će se i idućih desetljeća.
Vrtnja po vertikalnoj osi
S tehničke strane, glavna razlika između običnih i Challenergyjevih vjetrenjača je u tome što se turbina u onim običnima vrti po horizontalnoj osi, a Challenergyjeva po vertikalnoj. Na propelerima su smještena i posebna cilindrična krila zahvaljujući kojima se propeleri mogu prilagođavati svim smjerovima i brzinama vjetra. Kako izum Atsushija Shimize doista funkcionira u praksi pokazalo se i dokazalo u listopadu prošle godine kada je Japan pogodio Hagibis, najsnažniji tajfun u toj zemlji u posljednjih 60 godina čiji su vjetrovi dosezali brzinu od 230 km/h. Nekoliko vjetrenjača postavljenih na jugu zemlje uspješno je oluju počelo pretvarati u električnu energiju. Nakon tog testa i sami Filipinci su, za početak, naručili sedam takvih turbina, a budu li zadovoljni, najavili su, krenut će u masovno postavljanje takvih vjetrenjača.
MIslim da sam već slične patente vidio i prije. Ali nije mi jasno što je tu super, pa kad puše tajfun onda ti je najmanje do el. energije, ona ti treba kad on prođe i trebaš popravljati. I sam je rekao da ljudi nisu imali struju 2-3 mjeseca nakon tajfuna, ova turbina to ne rješava.