Carstvo životinja, razred sisavaca, red primata, porodica hominida, odnosno velikih čovjekolikih majmuna, rod Homo te vrsta – Homo sapiens. To je ukratko moderan čovjek koji je jedini preživjeli iz roda Homo te je već više stotina tisuća godina bez konkurencije najutjecajnija vrsta na planetu. No ljudi ne “vladaju” Zemljom oduvijek, a saznanja o njihovu podrijetlu te širenju svijetom još uvijek su velikim dijelom nepoznanica koja intrigira znanstvenike.
Ono što je poznato jest da se moderni čovjek pojavio u Africi, a najstariji poznati primjerci ljudske vrste imaju oko 300.000 godina i pronađeni su u Maroku. No i dalje nema konačnog odgovora na pitanje kada je Homo sapiens stigao u Europu.
Dugo se smatralo da su Homo sapiensi prvi put na bliskoistočno i europsko tlo stigli prije oko 70.000 godina, s vremenom su istraživanja tu granicu pomicala prema 100.000 godina, a jučer je svijet obišla vijest o najnovijim rezultatima istraživanja objavljenim u prestižnom znanstvenom časopisu Nature da je Homo sapiens bio u Europi čak 150 tisuća godina ranije nego što se mislilo!
Najstariji “neafrički” ostatak
Grčka paleoantropologinja Katerina Harvati, profesorica sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj, sa suradnicima je objavila rezultate senzacionalnog istraživanja na ostacima lubanje Apidima 1, kako su je znanstvenici nazvali. Stručnjaci tvrde, naime, da je ta lubanja Homo sapiensa pronađena u pećini Apidima u Grčkoj stara čak 210.000 godina, što je starije od bilo kojeg drugog nalaza na europskom tlu. Odnosno, riječ je o najstarijem “neafričkom” Homo sapiensu.
– Apidima 1 dokazuje da širenje Homo sapiensa izvan Afrike ne samo da je počelo ranije nego što smo mislili, prije 200.000 godina, već se proširilo do Europe – objašnjava Katerina Harvati. Da je riječ o uistinu senzacionalno ranom datiranju ostataka anatomski modernog čovjeka, komentira nam i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu Sanjin Mihelić.
– Uvijek je važno gledati, osim toga što je objavljeno, i tko je neke podatke objavio. U ovom je slučaju uistinu riječ o vrhunskim stručnjacima s prestižnog sveučilišta koji rade izuzetno kvalitetna istraživanja tako da zasigurno nije riječ o rezultatima koji su neutemeljeno senzacionalistički – ističe Mihalić.
No, znanstvenici dodaju da s interpretacijom rezultata, posebice u medijima, treba biti oprezan. Stoga nam je naš poznati profesor, doktor antropologije Ivor Janković pažljivo analizirao objavljene rezultate i upozorio na sve moguće “zamke” njihove interpretacije. Za početak, važno je naglasiti da analizirane lubanje nisu pronađene sada ni čak nedavno. Pećina Apidima na južnom Peloponezu istraživana je, naime, još 1970-ih te su dvije lubanje različite starosti u njoj pronađene 1978. godine. Nazvane su Apidima 1 i Apidima 2, godinama su čuvane u muzeju Sveučilišta u Ateni te nitko na njih nije obraćao previše pozornosti.
– S obzirom na to da tehnologija napreduje, one su sada nanovo analizirane pomoću nove metode, takozvane trodimenzionalne morfometrike. Apidima 2 je, naime, puno cjelovitija lubanja te su već ranije na njoj bile izvedene studije. No, kod Apidime 1 zapravo je sačuvan i pronađen samo stražnji dio lubanje bez lica i nju su sada podrobno analizirali tako da su je skenirali te su virtualno rekonstruirali drugu stranu pomoću metode zrcalne slike – objašnjava Ivor Janković te dodaje da zbog toga što nije riječ o analizi originalnog nalaza, nego njegove računalne rekonstrukcije treba biti dodatno oprezan iako je riječ o jako važnoj i vrijednoj studiji.
– Da treba biti oprezan, naglašavaju i autori u samom članku. Taj dio lubanje nije baš najbolji za analizu i bilo bi puno bolje kada bismo imali i lice. Zato se mogu dobiti oprečni rezultati. Znam da će uskoro biti objavljeni rezultati jedne druge studije koji će dati sasvim suprotne rezultate od ovih – ističe pomoćnik ravnatelja Instituta za antropologiju u Zagrebu. No, kada bi se ipak ispostavilo da je jučer objavljena teorija o ranom dolasku Homo sapiensa u Europu točna, što bi to značilo za dosadašnja saznanja o modernom čovjeku?
– Do sada u Europi uistinu nije bilo tako ranih nalaza anatomski modernog čovjeka. To je jako važno otkriće, no treba uzeti u obzir da ono dokazuje dolazak tek manjeg broja jedinki ranog Homo sapiensa u Europu prije pravog velikog migracijskog vala. To su sigurno bili sporadični slučajevi, neka grupa ljudi koja je došla u Europu i nije se održala. Oni nemaju nikakav kontinuitet s današnjim Europljanima – ističe Ivor Janković te zaključuje da je sigurni kontinuitet Homo sapiensa u Europi stvoren prije 40.000 godina.
Dakle, ovi rezultati zapravo ne tvrde da je Homo sapiens ranije stalno naselio Europu, nego da je počeo napuštati Afriku ranije nego što je to do sada bilo dokazano.
– Takvi rezultati o putovanju manjih skupina modernog čovjeka ne trebaju nas iznenaditi. Ostaci iz tog razdoblja koje mi imamo zapravo su jako skromni i možemo otkriti tek djelić onog što se uistinu s ljudima događalo. Tako da je zapravo logično da je prije velikih migracija bilo više pokušaja manjih grupa da napuste Afriku. Ova lubanja svjedoči o jednom slučaju, a vrlo ih je vjerojatno bilo još – slaže se Sanjin Mihelić iz Arheološkog muzeja.
Dodaje i da su u to vrijeme skupine ljudi bile poprilično dinamične pa je tako kontinuitet Homo sapiensa na Bliskom istoku star 70.000 godina, no ima i nekih tragova prvih skupina starih 120.000 godina. Iako se ne zna što je bilo s tim prvim grupama koje su napustile Afriku, one se na novom teritoriju definitivno nisu dugo zadržale.
– Ljudi bi došli, pa bi otišli ili bi izumrli, pa bi se vratili neandertalci… – zaključuje Mihelić te podsjeća da cijelo vrijeme govorimo o razdoblju kada je Europom “vladala” paleolitička europska civilizacija neandertalaca.
Razumijevanje interakcija
S obzirom na to da se još dan-danas ne može sa sigurnošću reći ni kako je ni zašto Homo neanderthalensis izumro, a neki znanstvenici njegovo istrebljenje povezuju s pojavom Homo sapiensa, postavlja se pitanje utječu li novi rezultati istraživanja o modernom čovjeku i na saznanja o neandertalcima.
– Iako se pretpostavlja da je dominantniji i inteligentniji Homo sapiens doprinio izumiranju svog prethodnika, pojava modernog čovjeka definitivno nije bio jedini faktor – kaže nam Jurica Sabol, voditelj Muzeja krapinskih neandertalaca. Komentirajući nova saznanja o modernom čovjeku, podsjeća i kako je genetičkim analizama dokazano da su se neandertalci i parili s modernim čovjekom u vrijeme kada su obje vrste u isto vrijeme živjele u Europi.
– Iako je riječ o pomicanju granice dolaska modernih ljudi u Europi za čak 100.000 godina, to ipak ne bi trebalo znatnije utjecati na naše razumijevanje o neandertalcima i njihovoj međusobnoj interakciji – zaključuje Jurica Sabol.
U Europi više ništa neće biti isto.