Možda to niste znali ili vas nije zanimalo, Anne Wojcicki, supruga osnivača Googlea Sergeya Brina, iako pred razvodom, s još dvoje svojih kolega osnovala je nešto što se zove 23andMe. Ta tvrtka ponudila je tržištu uslugu koja je ispočetka tretirana kao neka vrsta zabave. Mogli ste uz pomoć posebnih pomagala kupljenih u webshopu te tvrtke dati uzorak svoje sline i za 99 dolara doznati o sebi nešto što možda niste znali. Iz sline se doista može izvući DNK osobe, a na temelju tog DNK, odnosno 23 kromosoma koja se tamo mogu pronaći, po čemu se tvrtka i zove tako kako se zove, moguće je vidjeti zašto je neka osoba ćelava, zašto ima hrapaviju kožu, suh vosak u ušima i slično.
23andMe jedna je od niza tvrtki koja je ušla u dugu pravnu raspravu s američkom regulatornom agencijom FDA koja je tražila da dokažu znanstvenu utemeljenost njihovih genskih testova tj. koje bolesti mogu točno predvidjeti.
Prošle je godine tvrtki odobren patent za simulaciju fetusa, a Sergey Brin, to jest Google u međuvremenu je odobrio 161 milijun dolara za 23andMe. Dva bi roditelja davala uzorak DNK, opet iz sline, a onda bi softver njihovim kombiniranjem zaključio koje bi osobine dijete, ako se partneri na njega odluče, imalo ili kojim bi bolestima bilo sklonije. Medijska se halabuka digla još jednom pa je 23andMe objavio da softver neće nuditi bolnicama i klinikama za oplodnju. Bojazan je iz moralnih razloga, strahovalo se od “dizajnerskih beba”, pa i mogućnosti da roditelji izbjegnu imati dijete znajući da postoji ozbiljna bojazan da ono, primjerice, oboli od neke vrste raka.
Onda se prošle godine pojavila tvrtka GenePeeks koja ima želju raditi to isto, no problemu su pristupili na pametniji način. Povezali su se s newyorškom bankom sperme Manhattan Cryobank čijim klijenticama pomažu da lakše odaberu (nepoznatog) partnera.
GenePeeks neće poreći da bolesti izazvane mutacijom jednog gena pogađaju samo četiri posto svjetske populacije pa ističe kako idu i prema kombiniranju skupina gena kako bi se detektirale mogućnosti bolesti poput shizofrenije, raka, padavice, dijabetesa tipa 1 ili 2, astme...
Dakle, buduća majka koja je odlučila začeti bez fizičkog kontakta može usporediti gene potencijalnih davatelja sa svojima. GenePeeks svojim MatchRightom, kako se ta nova tehnologija zove, to radi drugačije nego 23andMe, ne koristi se slina nego jajašce i sperma. Iz njih se izvlači DNK koji će se koristiti za digitalnu rekombinaciju gena. Postupak rekombinacije nije ništa novo u svijetu, no GenePeeks učinio je korak dalje izradivši algoritme kojima će računalo praktički dati deset tisuća simuliranih embrija. Te se simulacije onda sekvencioniraju kako bi se utvrdilo imaju li roditelji istu mutaciju u genu koja bi znatno povećala mogućnost ozbiljne bolesti. Takve mutacije mogu izazvati neku od 500-tinjak rijetkih bolesti pa se tako majci omogućuje uzimanje sjemena od onog davatelja čiji geni ne bi trebali izazvati tako nešto u kombinaciji s njenima. Usluga stoji 1995 dolara, a zauzvrat se od banke spreme dobije lista donatora kod kojih je takva mogućnost najmanja. Softver omogućuje uvid i u to kakve će osobine roditelja dijete najvjerojatnije naslijediti, misleći tu na boju očiju i kože, veličinu grudi, oblik obrva ili visinu.
Tu su i oblici ponašanja poput ovisnosti o nikotinu, neuroze, poremećaja sna itd. Međutim, kako uopće GenePeeks zna da njihov algoritam zapravo radi? Poslužili su se Projektom 1000 genoma, prvim obuhvatnim svjetskim projektom sekvencioniranje ljudskih genoma od stvarnih ljudi. Svoje su virtualne embrije usporedili s onima iz spomenutog projekta kako bi vidjeli poklapaju li se doista odgovarajuće kombinacije s odgovarajućim bolestima. Kada su se uvjerili da postoji matrica, javnosti je predstavljen softver MatchRight. No MatchRight će postati vjerodostojan tek kada se rodi kritična masa djece čiji su roditelji odabrani njegovom upotrebom.
Čak ni tada neće se moći s apsolutnom mogućnošću tvrditi da su određene osobine djeteta doista logična posljedica tog odabira, a ne kakve spontane mutacije kakva je uvijek moguća. Usto sve modernije svjetske klinike za oplodnju ionako već provjeravaju svoje pacijente i davatelje, no ovakav softver omogućuju puno dublju analizu nego što je to moguće pukim pregledom zdravstvenih kartona. GenePeeks neće poreći da bolesti izazvane mutacijom jednog gena pogađaju samo četiri posto svjetske populacije pa ističe kako idu i prema kombiniranju skupina gena kako bi se detektirale mogućnosti bolesti poput shizofrenije, raka, padavice, dijabetesa tipa 1 ili 2, astme...
Anne Morris osnivačica je GenePeeksa i izvršna direktorica. Ona je, potaknuta vlastitim iskustvom, krenula u avanturu s GenePeeksom jer je rodila sina s rijetkom bolešću nakon što je u klinici oplođena donatorskom spermom. Anne je diplomirala na sveučilištu Brown, a završila je i Harvard Business School.
U GenePeeksu nadaju se da će u nekom trenutku moći tu tehnologiju ponuditi i parovima koji se nadaju začeti prirodnim putem kako bi lakše donijeli odluku u slučaju bilo kakve nedoumice. To je odmah aktiviralo zvona za uzbunu u širim znanstvenim krugovima. Ima i onih koji u tome vide korist jer bi ljudi koji ne mogu imati djecu ili oni gay orijentacije mogli lakše odabrati darivatelja kako bi im dijete što više nalikovalo. To što je tehnologija danas patentirana ipak onemogućava njezinu upotrebu u nemedicinske svrhe. No isto tako nije jasno tko je nadležan za regulaciju primjene te nove revolucionarne tehnologije.
