Nakon višegodišnjeg ignoriranja i podsmjehivanja na spomen igranja Farmvillea, ipak sam pokleknuo. U svoju obranu mogu reći da je to bilo više u znanstvene svrhe, odnosno istraživačke jer sam se trebao pripremiti za temu o igricama na Facebooku. No, eto, zanimalo me i iz prve ruke vidjeti što je to tako posebno na toj farmi da se 26 milijuna korisnika mjesečno aktivno brine o svojim virtualnim poljima i kravicama. Tako sam se nakon 15-ak godina opet uhvatio motike, samo ovaj put virtualne i bez znoja i dosadnih obada. Nije to bila ljubav na prvi pogled, ali vrlo sam se brzo posve navukao na uživanje u cvjetanju mojih usjeva, širenju polja i istraživanju mogućnosti aplikacije, a nisu me ni leđa boljela!
Da biste bili što uspješniji, trik je u tome da birate ono sjeme koje ima najbolji omjer brzine rasta i vrijednosti ploda. No tu su polako počeli problemi. Naime, ako Farmville, a time i najveći dio igara na Facebooku (a i šire) doživite ikako drugačije doli kao bezazlenu zabavu da vam brže prođe vrijeme, u opasnosti ste od dvije nezgodne zamke. Prva je dobra stara spamerska. Naime, da biste mogli bolje napredovati i uopće širiti svoju virtualnu farmu, morate imati podršku i svojih virtualnih prijatelja. U prijevodu – morate povlačiti za rukav prijatelje, odnosno slati beskonačne zahtjeve da vam poznanici postanu susjedi na farmi, a igrači to često šalju i osobama koje uopće ne igraju Farmville. Sigurno ste već vidjeti one pritužbe i razne fotomontaže kojima ekipa na Facebooku preklinje sve da ih ne spamaju zahtjevima za raznorazne igrice. To je, naime, najbolji način kreatorima poput Zynge da dođu do novih korisnika, ali i mogućnost da vas prijatelji blokiraju na fejsu.
Druga je zamka još opasnija. Ako vas uhvati natjecateljski žar, odličan ste kandidat da i novčano honorirate vlasnika “besplatne” igre. Naime, mamljenje igrača na sitne troškove ključni je alat svih popularnih besplatnih igrica. Od Farmvillea preko Cityvillea i Texas Hol’dema do Angry Birdsa, sve te igrice imaju i dijelove koji se plaćaju. Na farmi sam se izvukao neoštećene kreditne kartice, a igrao sam paralelno i Indianu Jonesa, Mafia Wars...
No popustio sam na Pawn Starsu, replici odlične TV-emisije na History Channelu o prodaji antikviteta u Las Vegasu. Tamo sam platio 5 dolara da bih dobio “slatkiše” kojima bih primamio rijetke predmete u svoj Pawn shop. I odmah požalio, ne zbog pet dolara nego zato što je dobitak bio puno manji od oglašavanog! Igrao sam još tjednima poslije, ali polako se svi ti “leveli” vrte u krug i brzo se izgubi ona početna draž (pogotovo ako niste voljni uložiti novčano kao, khm, netko...) pa sam ubrzo ipak umirovio motiku i farmu na 30. levelu sa 28 susjeda. Nije farma za svakoga... No dobra vijest: ako se predomislite i opet prihvatite aplikaciju, svi su vam podaci sačuvani.
Autor teksta ne posjeduje dionice Facebooka, a bio je ovisan samo o igri WarCraft II, ali to je bilo još u prošlom mileniju.
