Bez uvođenja reda u Libiji, Sredozemlje će i dalje biti plava grobnica za tisuće očajnika koji se iz Afrike žele dokopati obećane Europske unije. Libija je danas, četiri godine nakon svrgavanja diktatora Moamera Gadafija, zemlja koje nema. Ispaćena međuplemenskim sukobima postala je poligon za zločince i kriminalce, a svoje krake i tamo je uspjela proširiti i zvjerska tvorevina zvana Islamska država.
Lani je preko Libije u Europu stiglo više od 100 tisuća izbjeglica, ove godine taj je broj već premašen. Upravo stoga Njemačka, kao najmoćnija sila EU, krenula je u veliku diplomatsku akciju smirivanja sukoba libijskih plemena.
Zemlja terora i smrti
Njemački šef diplomacije Frank-Walter Steinmeier u protekla je dva dana u Berlin “priveo” 23 čelnika libijskih plemana s ciljem da se zaustave međusobni sukobi i formira kakva-takva vlast koja bi mogla upravljati državom. Moglo bi se reći da Zapad za Libiju sada traži novoga Gadafija. Kada su prije četiri godine tisuće pobunjenih Libijaca izašle s oružjem na ulice kako bi pod svaku cijenu srušile režim Moamera Gadafija, vjerojatno nisu ni sanjali da će im nakon pobjede život biti pretvoren u pakao. Nekada bogata država, doduše bez demokracije, ali s prilično dobrim socijalnim uređenjem, država u kojoj su gotovo svi imali posao, stan, zdravstvenu zaštitu i socijalnu sigurnost raspala se po šavovima. Umjesto demokracije Libijci su dobili bezakonje, teror i vladavinu sile, a danas je lakše izgubiti glavu na ulicama Tripolija nego u Afganistanu.
– Libija neće više nikada biti kao prije. Iako sam bio prvi borac koji je krenuo u rušenje diktatora Moamera Gadafija, sada mi je žao. Željeli smo imati demokratsku Libiju koja će poštivati sve etničke, vjerske i plemenske manjine. Danas je ona postala država anarhija u kojoj vladaju lokalni šerifi – ogorčeno govori Libijac Al-Madani. Libija više i nema obilježja stvarne države. Dijelovima zemlje vladaju plemena čiji se pripadnici ne osjećaju Libijcima, već ulaze u žestoke sukobe sa svojim donedavnim sunarodnjacima kako bi silom proširili svoj teritorij. Po mogućnosti na onaj teritorij na kojemu se nalaze naftonosna polja. U ovome trenutku najmanje su četiri velike vojno-političke frakcije koje su razrezale donedavno moćnu zemlju. Prva je službena libijska vlada koju priznaje međunarodna zajednica i koja stoluje u gradu Tobruku. Druga je pak islamistička frakcija Novi opći nacionalni kongres koja pod kontrolom drži Tripoli, a podržavaju je Katar, Saudijska Arabija i Sudan. Treći dio zemlje pod svojom kontrolom iz Bengazija drži Vijeće shura revolucionara, dok je četvrti bitan igrač ISIL koji pod kontrolom drži velika područja oko grada Sirta. Svemu tome treba dodati i niz malih enklava koje kontrolira cijeli niz različitih skupina, od Tuarega do lokalnih šerifa.
Islamska država se širi
Egipat, Alžir i Italija pozvali su na političko rješenje sukoba u Libiji uoči nastavka pregovora suparničkih libijskih parlamenata pod pokroviteljstvom UN-a. U međuvremenu, nastavljaju se žestoke borbe zaraćenih strana u Libiji. Za Libiju je najopasnije što ISIL neprestano širi svoje teritorije. Povezali su se i s pristašama bivšeg režima Moamera Gadafija kako bi im pomogli da osvoje sektore u regiji Sirt u kojima se nalaze naftna polja.
Europska unija ima posebno velik interes u rješavanju libijskog problema. Europski čelnici svjesni su da će morati riješiti problem Libije na bilo koji način pa je i Angela Merkel, najmoćnija žena Europe, pozvala kolege iz drugih zemalja da se pokuša pronaći rješenje za zemlju koja više ne postoji.
>>Pucali na auto libijskog premijera, on ostao živ, ranjen mu čuvar
>>ISIL iz Libije vodi specijalni rat u kojem su glavno streljivo ljudi
Ovo su im amerikanci servirali. Gdje god su amerikanci usli nastao je kaos i krvoprolice.