Tango, nogomet i ljubav. Mnogima nespojivi pojmovi, ali za Oskyja Casasa, instruktora argentinskoga tanga, riječ je o sinonimima. Godinama je živio kao putujući instruktor nacionalnoga plesa svoje domovine da bi se prije pet godina ovaj porteño, kako se nazivaju stanovnici Buenos Airesa, a što u prijevodu znači „čovjek iz luke“, odlučio usidriti u Hrvatskoj. Kaže, kriv je tango zbog kojeg se i dogodila ljubav. Tako velika da je prebivalište u rodnom Buenos Airesu zamijenio onim u Zagrebu.
Stare novine u službi lopte
– Živim samo u glavnim gradovima – u šali započinje svoju priču Osky Casas – ali da, nije bila nimalo jednostavna odluka ostaviti obitelj, prijatelje i cijeli svoj život i doći živjeti na drugi kraj svijeta. Međutim, u Hrvatskoj mi je lakše bilo zamisliti graditi obiteljski život jer je neopisivo sigurnija od Argentine. Ovdje se djeca smiju igrati na ulici, a u Buenos Airesu to nikako nije preporučljivo – govori Osky koji sa suprugom Tajanom radi u plesnoj školi tanga „Tango Zagreb“. Djetinjstvo je proveo vjerojatno kao i svaki drugi dječak na kugli zemaljskoj – uz nogomet. Ta, kako i ne bi. Odrastajući u siromašnim buenosaireskim četvrtima, a uz idola svih generacija, čovjeka s „božjom rukom“, neponovljivoga Diega Maradonu, šutanje lopte na vrata garaže, koja su bila golovi, odvodilo je Oskyja na neki od travnjaka okruženoga tribinama s kojih tisuće ljudi skandira njegovo ime.
– Svi smo htjeli igrati za San Lorenzo, a u pubertetu sam se družio i s navijačkim huliganima pa skoro postao jedan od njih. Srećom, na vrijeme sam se povukao – govori Osky. Da, dječačke prve ljubavi i snovi, kod kojih iznimka nije bio ni zagrebački zet Osky, univerzalni su diljem svijeta, bez obzira na to kojim putem ti mali Maradone, Messiji ili Modrići poslije krenuli.
– Obično je nas više prijatelja investiralo u jednu loptu, ali bi u igri otišla na ulicu gdje bi je pregazilo neko vozilo i onda bismo ostali bez prave lopte. Tada bi u pomoć priskočile stare novine koje smo obljepljivali i obljepljivali dok ne bismo dobili nešto što donekle sliči na loptu – objašnjava Osky. Svoju je zanesenost nogometom ipak zamijenio nečim dijametralno suprotnim – najstrastvenijem od svih plesova i to zahvaljujući ocu kojeg je upoznao kada je napunio osamnaest godina. Iako se u početku protivio plesu, otac mu je pokazao prve korake, a za zaljubljivanje u tango „krivi“ gene.
– To je ples zbog kojeg na trenutak pobjegnete iz stvarnosti, a europski klišeji s ružama i slično nemaju veze s pravim tangom. Zbog manjka strasti u Europi, tango mi najviše nedostaje iz Argentine – ističe Osky te dodaje kako pravi pasionirani tango mogu naučiti svi koji dođu u njihovu školu na zagrebačkoj Trešnjevci. Mjesto je to na koje dolaze sve generacije, pa čak i osobe “s dvije lijeve”.
– Kod nas na kraju proplešu svi jer tango je univerzalni jezik koji pomiruje sve naše kulturalne razlike – kaže bivši putujući instruktor.
Pola srca navija za Hrvatsku
Upravo je današnje obveze u školi prilagodio utakmici kako bi je uspio pogledati. Pola srca mu navija za Argentinu, a pola za Hrvatsku jer, kaže, ipak mu je sin Teo Hrvat.
– Najveći problem je, objašnjava Osky, to što je argentinska momčad sastavljena od Lea Messija i drugih dečkiju dok hrvatska reprezentacija igra harmoničnije i više kao tim.
– Hrvatska ne igra kao Modrić i njih deset, nego kao tim. Iako je i Leo Messi legenda, ne može on sam iznijeti cijelu utakmicu. Možda bi, da je Maradona u momčadi, bilo drukčije, ali ovako, unatoč tome što srce ipak samo malo jače kuca za Argentinu, mislim da će pobijediti Hrvatska.
