Ovako na prvu, bez puno kopanja po web-tražilicama i prevelikoga naprezanja moždanih vijuga, svakome Dinamovom navijaču sinoć su pred očima iznova zatitrala barem četiri kiksa rođenoga kiksera Kevina Theophilea-Catherinea.
Nabrajamo ih taksativno: protiv Tottenhama (0:2) u Londonu kada je isporučio loptu strijelcu Kaneu, protiv Villarreala u Zagrebu (0:1) kada je igranjem rukom skrivio kazneni udarac, protiv Cluja u Rumunjskoj (pobjeda plavih na penale 8:7) kada je skrivio jedanaesterac i dobio crveni karton, te protiv Šahtara u Zagrebu (3:3) kada je skrivio fatalni penal u sudačkoj nadoknadi.
Tako ovaj Theophileov poklon West Hamu u 21. minuti zapravo možemo okarakterizirati kao Kevinov "običan dan u uredu" ili jednostavno modus operandi braniča iz Saint-Brieuca. Nogometaša klecavih koljena koji navodno Dinamo košta najmanje 800.000 eura godišnje. I čijim bi brljotinama napokon netko u Dinamu trebao stati na kraj.
Nažalost, Dinamo u ovom trenutku nije ni sjena one momčadi koja je prije pola godine nokautirala Tottenham i bila europski hit. Njezina su nekadašnja borbena moć i ubojitost prekriveni debelim slojem hrđe i njezine slabosti u svakoj iole zahtjevnijoj zadaći nezadrživo isplivaju na površinu. Ovakav Dinamo još uvijek je dovoljno jak za Osijek, Lokomotivu i Šibenik, a već protiv Moldavaca, a onda i protiv Engleza, pokunjeno staje u svoje objektivne europske okvire. On je i sinoć protiv West Hama bio tek simpatični, ambiciozni, nadobudni sparing-partner. Koji je već u prvoj utakmici grupne faze Europske lige primio više pogodaka (2) nego u svih šest utakmica EL-a prošle jeseni (1).
Tako ćemo do kraja europske jeseni gledati Dinamovu grčevitu borbu za treće mjesto u skupini i novo prezimljavanje, koje pokraj Belgijaca i Austrijanaca možda i nije nerealno, uz nekoliko važnih preduvjeta: pronaći lijevoga beka, pronaći napadača koji ponekad uđe u šesnaesterac i ponekad zabije gol, i neizbježno – odmarati Theophilea kad god je moguće.
>>> Policija čuva 2000 navijača West Hama
Je, istina je , niti sjena, a igrača je devet istih, no nema Zokija, trener koji zna i koji čini razliku...imali smo atomski Dinamo...