Deveti saziv hrvatskog Sabora raspušten je i prije negoli je donio zakon o obnovi Zagreba nakon potresa, građani su ljutiti, osjećaju se zanemareno, ostavljeno, napušteno kao jadni štenci u azilu u Dumovcu.
Grad Zagreb na tom je zakonu inzistirao, ali onda je očito dio važnih gradskih ljudi zaključio da je bolje ne inzistirati, pa su i oni digli ruku za raspuštanje Sabora prije tog zakona. S jedne strane to je u redu, bilo nekorektno da ovaj saziv Sabora donese novi zakon, a da ne osjeti posljedice svojih odluka. Gradski oci vrući krumpir obnove gurnuli su u ruke novom sazivu i novoj Vladi, a da pritom nisu napravili ništa.
Opasan i Hitrec-Kacian
No, ima stručnijih od potpisnika ovih redaka koji o tome trebaju postavljati pitanja i promišljati, ovdje je riječ o sportu, odnosno o Dinamu ili preciznije o stadionu u Maksimiru koji je ruglo, a gotovo je u središtu grada. Na njemu igra klub koji igra najelitnija klupska nogometna natjecanja, na njemu trenira golemi broj djece, a taj je stadion poprilično opasan po život.
Ne od jučer, jer ima desetak godina otkako je komad betona pod tzv. elitnom zapadnom tribinom pao na automobil jednog klupskog djelatnika, a ne tako davno svjedočili smo padu cijelog okna sa staklom s te zapadne tribine na mjesto po kojem prolaze igrači, treneri, djelatnici, djeca koja su u obilasku stadiona... Pod tom elitnom tribinom klub je prošle sezone postavio žičanu mrežu jer su komadići betona padali i prijetili da nekoga ozlijede.
Kad je naša reprezentacija koja, gle čuda, igra i na tom stadionu, osvojila srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu, puna su usta bila obećanja, ulaganja u nogometnu infrastrukturu, a dobili smo isto kao i nakon bronce 1998. godine – figu.
Kad je palo to golemo staklo, Grad Zagreb je kao krenuo u akciju, na inicijativu Dinama koji je spreman biti partner, uložiti i svoj novac u gradsku imovinu, ali krenuo je s figom u džepu. Ništa se osim nekoliko sastanaka nije napravilo, a sada više nema ni toga.
A onda se 22. ožujka dogodio još i zagrebački potres. Nije ni on zaobišao Maksimir, pa kako i bi kad je taj derutni stadion samo čekao dodatni impuls za nova oštećenja. U potresu je palo još nekoliko komada betona, poglavito s jadne istočne tribine, još se dodatno ogoljela hrđava armatura, trule željezne stube kod kojih dugo stoji nagrižena tabla “zabranjen prolaz, pod sanacijom” još su dobile koju rupu.
Obišli su nadležni statičari stadion i zaključili da na istočnu tribinu zalijepe žutu naljepnicu. A žute naljepnice znače – privremeno neupotrebljivo do detaljne analize ili hitne intervencije.
U Dinamu baš nisu bili razgovorljivi na temu stadiona i “poslijepotresnog” stanja, nismo mogli otići ni snimiti nova oštećenja.
– Još čekamo pravi pregled stadiona oko štete nakon potresa i stanja pojedinih tribina. Sad imamo žutu naljepnicu za istočnu tribinu, ali ne možemo ništa napraviti – dobili smo odgovor.
Dinamo za ovu sezonu ima licenciju za natjecanja, ali na jesen bi mogla doći Europa, a što će biti onda? Dinamo je i dosad muku mučio s Uefom zbog stanja stadiona (uopće nećemo sada o željenom komforu za gledatelje), a sad je itekako moguće da plavi u licenciji za novu sezonu dobiju zabranu ulaska na istočnu tribinu. A ta istočna tribina je i krov nad stadionom Hitrec-Kacian, na kojem prva momčad redovno trenira, dakle i taj stadion s malo manje od 5000 mjesta je opasan.
Potres u Zagrebu dodatno će pojesti ionako praznu gradsku blagajnu. Sve da u njoj i ima nekakve “crkavice”, dušobrižnici bi se digli na zadnje noge i pitali zašto se ulaže u stadion, a ne u škole, vrtiće...
Kako bilo, stadion u ovom trenutku nije “ni u peti” ni Gradu Zagrebu ni državi, priče koje su i postojale, barem za mase, sad su pokojne.
Dinamo nema kamo u goste
– Da, zamrlo je sve oko toga, i dalje čekamo detaljan pregled stadiona, ništa više od toga ne možemo reći – kažu iz Dinama koji je ovih dana na svoj profil stavio panoramsku fotografiju stadiona sa širom okolicom.
Ako tako bude i za godinu-dvije, možda i neće biti tako loše, nadamo se samo da neće stavljati fotografije stadiona sa srušenim tribinama.
A gdje će onda Dinamo igrati? Možda će se preseliti u drugi grad, kao neki klubovi u SAD-u? Samo, mi nismo SAD i nemamo baš ni u drugim gradovima dobre stadione, danas francuska bronca i rusko srebro više nisu važni, nisu nikad ni bili dok je borbe za političke pozicije. A tu problema nema, idu novi izbori, bit će zanimljivo vidjeti hoće li u svom programu netko ponuditi temu sporta, njegove infrastrukture. Teško, bit će to opet trgovina mandatima i ministarskim pozicijama, sve do prve medalje, kada će ponovno krenuti nova obećanja i slikanja političara s našim sportašima.
A Dinamo će se i dalje sramotiti, europski novinari iščuđivat će se ruglu kao što su i ove godine kada su nam u goste dolazili Manchester City, Šahtar, Atalanta. A sljedeće sezone bit će još i gore. Jer, zamislite situaciju da plavi uđu u Ligu prvaka, pa u skupini dobiju Modrićev Real Madrid, a onda najpopularniju momčad svijeta Zagrepčani moraju dočekati s jednom zatvorenom tribinom. Bila bi to sramota za Dinamo, ali prije svega za Zagreb i Hrvatsku.
>>> Pogledajte u kakvom je stanju stadion Maksimir
Od sredine 90-ih u stadion je uloženo gotovo milijardu naših kuna a i dalje bi trebalo ulagati u tu vreću bez dna. Da se mene pita igrali bi na nekoj livadi ili neka si sami izgrade stadion.