Naslovnica Sport

Velikom brzinom u rasvjetni stup

Mladi nogometaš bit će pokopan u subotu u 13 sati u Dalju, a liječnici se bore za život njegova suvozača Milana Čaloševića
25. listopada 2002. u 00:00 22 prikaza

OSIJEK/VUKOVAR - Šok i nevjerica u osječkom Gradskom vrtu, u gradu Osijeku i u cijeloj istočnoj Slavoniji. Vijest o prerano ugašenom mladom životu 21-godišnjeg nogometaša osječkog prvoligaša Danijela Popovića brzo se proširila cijelom Hrvatskom.

Još od prve vijesti 23. listopada navečer, nakon 21 sat, kad je mladi hrvatski nogometni reprezentativac poginuo u stravičnoj automobilskoj nesreći na putu između Vukovara i rodnog mu Dalja, tražio se demanti. Nažalost, stizale su samo nove surove potvrde o tragičnoj sudbini samozatajnog nogometaša iz siromašne i mnogobrojne daljske obitelji.

Pod još nerazjašnjenim okolnostima Danijel Popović je kod Borova Sela, na potezu zvanom Savulja, vozeći svoj novi automobil golf četvorku izgubio kontrolu nad vozilom, izletio s kolnika, te se preko desnog kanala snažno zabio u metalni rasvjetni stup. Nedvojbeno, posrijedi je bila velika brzina vozila koje je Danijel dobio prije samo deset dana. Udarac je bio toliko jak da je iz zemlje istrgnuo veliki betonski blok, koji je učvršćivao rasvjetni stup. Po širini prepolovljen i potpuno smrskani automobil još je dodatno poklopljen gornjim dijelom prepolovljenog rasvjetnog stupa.

Žurio je Danijel iz Vukovara kući u Dalj. Obitelji i djevojci. I nikad nije stigao. U Vukovaru 91 igrao je od juniorskih dana i dospio do najboljeg igrača i strijelca Druge HNL sjever-istok u sezoni 2001./2002. Prošlo ljeto postao je član Osijeka. S njim je kobne večeri u automobilu kao suvozač bio njegov prijatelj Milan Čalošević, također iz Dalja, koji je teško ozlijeđen, a liječnici se bore za njegov život. Očevici, koji su najbrže došli na mjesto nesreće, kažu da je Danijel poginuo na licu mjesta. Svejedno, automobilom hitne pomoći prebačen je u vukovarsku bolnicu i prikopčan na aparate za animaciju. Ništa nije vrijedilo. Ništa više.

Na službenom ulazu u prostorije NK Osijeka simbolično su zapaljene četiri velike svijeće. Po jedna za svaki od četiri prvoligaška pogotka Danijela Popovića u bijelo-plavoj majici. Ured NK Osijeka zatrpan je brzojavima i telefonskim pozivima. HNS, reprezentativci, suigrači iz mlade reprezentacije i mnogi drugi iz svih krajeva Hrvatske i Europe izražavaju nevjericu i sućut. Jučerašnji trening nogometaša Osijeka nije održan. Sve se pretvorilo u komemoraciju klupskih članova i navijača za Danijela Popovića, koji će biti pokopan u subotu u 13 sati u Dalju.

D. Kasač

više

DANIJEL POPOVIĆ (6. 3. 1980. - 23. 10. 2002.)

Živio je prebrzo

Brzina mu je bila vrlina. I zla kob. Brzo je zabljesnuo na našem nogometnom nebu. I još brže ugasio se njegov mladi i perspektivni život - u brzini. Još prije pet-šest godina Ivica Grnja, kao emisar NK Osijeka, išao je osobno u Dalj izvući (iz kuće sa zemljanim podom!) jednog malog iznimne brzine koji mnogo obećava. Nije tada uspio, ali je ljetos Pop ipak postao stanovnikom Gradskog vrta.

- Čuj, ima jedan strašan klinac iz Dalja. Čudo jedno, vidjet ćeš! Igračina i golgeter visokih međunarodnih potencijala - govorio je prije nekoliko godina stari prijatelj Ivica Radoš iz Bogdanovaca kod Vukovara. Radoš, i sam nekoć vrsni strijelac i dugogodišnji trener nogometnog feniksa Vukovara 91, imao je pravo. A tko god bi na prvi pogled pokušao suditi o 173 cm visokom i samo 65 kilograma teškom nogometašu grdno bi se mogao prevariti. Jer kakvom je samo lakoćom i brzinom pretrčavao suparničke obrane i izluđivao vratare.

Izvan travnjaka samozatajan, na njemu samostalan. Individualac prepun samopouzdanja. Bez obzira na veličinu suparnika. Nekad je u individualizmu, doduše, znao i pretjerati, ali strijelci su valjda takvi, vide samo mrežu i loptu u njoj. Tek, iz drugoligaškog Vukovara se probio i ustalio u mladoj hrvatskoj reprezentaciji. Martin Novoselac znao je prepoznati i iskoristiti njegove potencijale. Proljetnu je polusezonu 2002. Danijel bio u francuskoj Bastiji. Trebao je potpisati petogodišnji ugovor, ali zapelo je negdje oko papira i(li) novca, pa se vratio kući, u Slavoniju i Osijek. Sudbina.

Debitirao je u bijelo-plavom dresu 27. srpnja 2002. u Kranjčevićevoj, a prvoligaški prvijenac postigao je u susretu s Dinamom u 1:5 porazu Osijeka 3. kolovoza u Gradskom vrtu. Ukupno je odigrao jedanaest službenih utakmica za Osijek. I postigao šest pogodaka, četiri u prvenstvu i dva u Kupu, Orioliku u Oriovcu. Protiv Zagreba je, dakle, krenuo, ali uzvrat nije dočekao.

Trčao je brzo. I živio prebrzo. Često samo na sendvičima, na mladenačkoj (pre)emotivnosti i na kotačima u trokutu Osijek - Vukovar - Dalj. U tom trokutu je i stao. (dk)