Četrdeset je godina prošlo otkako je Cibona osvojila svoj prvi naslov prvaka Europe. Točno na današnji dan, 3. travnja 1985., predvođeni Draženom Petrovićem (36 koševa) ali i uz vrijedan doprinos Ace Petrovića (16), Čuture (16), Knege (10) i Nakića (7), cibosi su u atenskoj luci Pirej pobijedili Real i podigli pobjednički pehar visoko u zrak.
Zanimljivo je da je u danima nakon velike pobjede pehar prvaka Europe putovao po Zagrebu u jednom trabantu osječke registracije. Što se zapravo događalo s tim peharom ispričao nam je tadašnji klupski volonter Predrag Vlaisavljević, danas direktor tvrtke The Amm, tvrtke koja se bavi zakupom oglasnom prostora na radijskim postajama.
- Kad se momčad vratila iz Atene, proslava naslova prvaka Europe održana je u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Sjećam se da su na toj fešti pjevali Novi Fosili sa Sanjom Doležal a kada su svi krenuli na večeru u Motel Plitvice ja sam slučajno pogledao iza pozornice i vidio pehar prvaka Europe na podu. Vjerojatno su mnogi mislili da će ga uzeti netko drugi a svi su se žurili na janjetinu. Kako ja tada još nisam imao vozačku zamolio sam prijatelja Dražena Ursića iz Osijeka da me sa svojim trabantom osječke registracije odveze u Motel Plitvice.
No, šampionskom peharu i ondje se dogodilo isto što i u Lisinskom.
- Ovaj put je, nakon večere, pehar ostao na stolu restorana. I opet sam ga ja ugledao i tada sam ga odlučio odnijeti kući nakon čega sam dva dana pio i jeo po gradu na račun tog pehara.
Tih dana pehar je završio i u stanu obitelji Kmetović.
- Gospodin Ivo Kmetović bio je u to vrijeme član Cibonine uprave a ja se sjećam da se s peharom slikao njegov sin Dubravko koji je danas direktor ABA lige. Nakon svega, trek treći dan, odvezao sam pehar na Tuškanac u klupske prostorije gdje sam se slikao s Draženom Petrovićem koji je baš izašao iz kuhinje.
Nekoliko mjeseci kasnije Prec se zaposlio za stalno u klubu u kojem će, kasnije i kao direktor marketinga, ostati sve do kraja 2008. godine. A sad već kao zaposlenik kluba drugi finale Kupa prvaka, odigranog istog nadnevka (3. travnja ali 1986.), onaj sa Žalgirisom u Budimpešti, nije propustio.
- U Ateni nisam bio, prodavao sam tada Cibonine suvenire u zračnoj luci, na željezničkom kolodvoru i slično pa sam utakmicu gledao kod punca i punice, s budućom suprugom. No, u Budimpeštu sam išao i sjećam se onog ludila pri povratku u Zagreb. U Maloj Subotici smo morali izaći iz autobusa, piti, jesti, bila je i glazba, i tek onda nastaviti put doma. Slično je bilo, mislim, i u Zelini. A kad smo došli u Zagreb, navijači su na ramenima nosili Dražena Petrovića od Doma sportova do njegove zgrade u Žajinoj ulici - prisjetio se Prec.
Otvori KEKS Pay
nakon kritika ste nabrzinu sklepali podrugljivi člančić sa peđom koji je postigao nula koševa, u glavnoj ulozi.