Nova sezona engleske Premier lige još nije ni počela, a već je jasno da nas čeka potpuno novo poglavlje. Šahovska ploča je očišćena, a ključne figure su promijenjene. Gotovo polovica klubova u sezonu 2026./27. ulazi s novim strategom na klupi, no ono što ovu tranziciju čini povijesnom jest činjenica da su se na potpuni reset odlučili gotovo svi divovi koji kroje vrh ljestvice. Val promjena koji je započeo najavom odlaska Pepa Guardiole, čovjeka koji je definirao moderni Manchester City i engleski nogomet, pokrenuo je lavinu koja je sa sobom povukla Liverpool, Manchester United i Chelsea. Svaki od tih klubova, vođen vlastitim razlozima i ambicijama, odlučio je da je vrijeme za novi početak.
Kraj desetogodišnje vladavine Pepa Guardiole u Manchester Cityju bio je vijest koja je odjeknula nogometnim svijetom. Španjolac je postao sinonim za uspjeh, osvojivši šest naslova prvaka i transformiravši klub u globalnu silu. Njegov odlazak ostavlja prazninu koju će biti gotovo nemoguće popuniti, a teret nasljeđa pao je na leđa Enza Maresce, njegovog nekadašnjeg pomoćnika. Ironično, Maresca dolazi s klupe Chelseaja, kluba koji je napustio u siječnju pod ne posve prijateljskim okolnostima, što otvara i pravna pitanja oko potencijalne odštete. Na drugoj strani grada, u Manchester Unitedu, konačno je zavladalo prividno zatišje nakon turbulentnog razdoblja. Nakon što je u siječnju smijenjen Ruben Amorim, klupska legenda Michael Carrick preuzeo je momčad kao privremeno rješenje. No, njegovi rezultati bili su zapanjujući; s prosjekom od 2,29 osvojenih bodova po utakmici, nadmašio je sve premierligaške menadžere i osigurao klubu Ligu prvaka. Uprava nije imala izbora nego mu ponuditi dvogodišnji ugovor, nadajući se da su u Carricku napokon pronašli stabilnost i figuru koja razumije DNK kluba, nešto što im je očajnički nedostajalo još od Fergusonovog odlaska.
Chelsea je, pak, odlučio prekinuti začarani krug kratkoročnih rješenja i ishitrenih odluka. Sezona je bila kaotična: Enzo Maresca je dao ostavku u siječnju, a njegov nasljednik Liam Rosenior dobio je otkaz nakon samo tri mjeseca. Vlasnici su, čini se, naučili lekciju iz vlastitih pogrešaka te su se odlučili za potpunu promjenu pristupa. Angažirali su Xabija Alonsa, trenera čija je reputacija strelovito rasla u Bayer Leverkusenu, no dali su mu titulu "menadžera", a ne "glavnog trenera". U međuvremenu, Liverpool je povukao potez koji je mnoge ostavio u šoku. Arne Slot smijenjen je unatoč tome što je u svojoj prvoj sezoni na Anfieldu osvojio naslov prvaka. No, uprava kluba, vidjevši da svi njihovi glavni rivali provode dubinske promjene, nije željela riskirati zaostajanje. Peto mjesto u prvenstvu i promjenjiva forma bili su dovoljan alarm. Odluka o smjeni Slota bila je nemilosrdna, ali strateški promišljena. Kao njegovog nasljednika vide Andonija Iraolu, čovjeka koji je s Bournemouthom ostvario povijesni plasman u Europsku ligu, a čiji stil nogometa podsjeća na energiju i presing iz najboljih dana Jürgena Kloppa.
Ova istovremena rekonstrukcija na klupama četiri od pet najvećih engleskih klubova stvara jedinstvenu situaciju. Dok se City, United, Chelsea i Liverpool prilagođavaju novim vizijama, Arsenal i Mikel Arteta imaju golemu prednost. Arteta je sada menadžer s najdužim stažem u Premier ligi, a osvajanje naslova prvaka dalo mu je kredibilitet i vrijeme potrebno za izgradnju sustava. Njegova pozicija je neupitna, a momčad uigrana. Upravo ta stabilnost mogla bi biti ključna u sezoni u kojoj će se njegovi najveći konkurenti tek tražiti. Neki od novih projekata neizbježno će propasti. Carrick je, primjerice, sedmi stalni menadžer Uniteda od odlaska Fergusona, a klub i dalje čeka na naslov prvaka. Maresca će se morati nositi s duhom Guardiole koji će lebdjeti nad Etihadom, dok će Alonso u Chelseaju morati dokazati da je više od taktičkog genija i da posjeduje liderske kvalitete za vođenje jednog od najzahtjevnijih klubova svijeta. Iraola, ako preuzme Liverpool, suočit će se s pritiskom momentalnog uspjeha.
Vjetar promjena nije zahvatio samo vrh tablice. Jedna od najbizarnijih priča ljeta dolazi iz Bournemoutha, gdje je Andoni Iraola napustio klub nakon najbolje sezone u povijesti i plasmana u Europu. Španjolcu je jednostavno istekao ugovor, a klub je brzo reagirao i doveo iskusnog njemačkog stručnjaka Marca Rosea. U južnom Londonu, Crystal Palace je ostao bez Olivera Glasnera, koji je otišao nakon isteka ugovora unatoč osvajanju Konferencijske lige, a zamijenio ga je Pierre Sage, dosadašnji trener Lensa. Fulham je također okrenuo novu stranicu nakon što je Marco Silva, drugi najdugovječniji menadžer u ligi, odlučio prihvatiti ponudu Benfice. Čak su i novopečeni prvoligaši bili primorani na promjene. Ipswich Town je šokirao nogometnu javnost kada je Kieran McKenna, arhitekt njihovog povratka u elitu, objavio da se povlači kako bi uzeo pauzu od nogometa. Njegovo mjesto preuzet će Gary O'Neil. Coventry City je, pak, do promocije stigao pod vodstvom Franka Lamparda, koji je na klupu sjeo u studenom 2024. godine. Turbulentno je bilo i u Newcastleu, gdje je pozicija Eddieja Howea bila pod znakom pitanja nakon razočaravajućeg plasmana u donjem dijelu tablice, no čini se da mu saudijski vlasnici i dalje vjeruju, barem za sada.
Ova sezona smjena i otkaza samo je još jedan podsjetnik na brutalnu prirodu menadžerskog posla u modernom nogometu.
- Ako ne ostvaruješ rezultate, nebitno je što je bilo u prošlosti ili sadašnjosti. Svaki menadžer je doveden zbog svojih ideja, a otpušten zbog svojih rezultata - sažeo je jednom prilikom suštinu Pep Guardiola.
Statistika Udruge menadžera (LMA) potvrđuje tu tezu: prosječni radni vijek otpuštenog menadžera u engleskom profesionalnom nogometu prošle sezone iznosio je svega 1,35 godina. Menadžer je postao javno lice kluba i gromobran za sve kritike, bez obzira na to leži li problem u lošoj transfer politici, strukturi kluba ili nerealnim očekivanjima. Ruben Amorim je u Unitedu bio svjestan da, unatoč problemima s kvalitetom igračkog kadra, na kraju samo jedan čovjek plaća cijenu. Pritisak je nemilosrdan i dolazi sa svih strana: od vlasnika koji traže instant uspjeh, navijača čije se raspoloženje mijenja iz tjedna u tjedan, te medija koji seciraju svaku odluku i izjavu. Richard Bevan, izvršni direktor LMA, upozorava da takvo okruženje uzima ogroman danak na mentalno i fizičko zdravlje trenera. Stres, anksioznost, nesanica i burnout postali su uobičajena pojava. Bivši menadžer Aston Ville Dean Smith jednom je ispričao kako se nosi s pritiskom:
- Rekao sam Neilu Lennonu: Prijatelju, moraš si nabaviti psa. Moj pas ne zna koliko je momčadi on odabrao, a onih sat vremena šetnje ujutro dovoljno je da ti misli odlutaju...
Otvori KEKS Pay
