Amsterdam ne nazivaju Free City (hrv. slobodan grad) bez razloga. Riječ je o posebnom mjestu u kojem postoji savršena ravnoteža prostitucije, lakih droga i normalne svakodnevice. Ali i više od toga.
– Zamislite da je sve ovo dozvoljeno u Hrvatskoj ili na ovim prostorima. Pa to bi bio potpuni kaos – komentar je jednog Hrvata, tek upoznatog s nizozemskom metropolom.
Da, bio bi kaos jer je mentalitet drukčiji, a i zato što se ništa ne postiže preko noći. Potrebna su desetljeća.
Slobodan grad... Amsterdamov uzlet u ono što je danas počeo je i prije Drugog svjetskog rata, kad se štrajkovima i prosvjedima vodila bitka s desnicom koja je preuzela vlast u Nizozemskoj i koketirala s nacizmom i fašizmom poprilično otvoreno. Ipak, nije se znalo kakav intenzitet imaju promjene i što će se sve dogoditi krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća. A dogodilo se brzo, prebrzo, zato je i reakcija bila zakašnjela.
S obzirom na nizozemsku neutralnost u ratu, nacisti su bezbrižno kontrolirali sve poluge vlasti, a do Židova su stigli bez imalo problema. Jednostavno, zatražili su sve građane da se registriraju nanovo, bez obzira na godine i dobili popis svih Židova, između ostalih. Nakon provedene registracije, ljudi su počeli nestajati preko noći, da bi u konačnici od 80 tisuća Židova koji su živjeli samo u Amsterdamu, njih 80 posto zauvijek nestalo. Preostalih 20 posto spasili su žitelji Amsterdama riskirajući pritom svoje živote i u desetljećima koja su slijedila, zbog grižnje savjesti pomagali su židovskoj zajednici koliko su god mogli. Kao i ostalim manjincima.
Zato, prihvaćanje različitosti u Amsterdamu je kao voziti bicikl – prirodno.
Ajax i Johan Cruijff savršeno se uklapaju u tu priču. Jer, najtrofejniji nizozemski klub prigrlio je Židove, iako oni čine tek zanemarivi broj njegovih navijača. Ali, kako su nakon Drugog svjetskog rata svi židovski klubovi u Amsterdamu iščeznuli, a Ajaxov je stadion bio smješten kraj židovske četvrti, njegove tribine postale su im okupljalište, koje se poslije pretvorilo u ljubav prema klubu, a u sedamdesetima se s pojavom organiziranih navijačkih skupina pojavila i židovska ikonografija, kojom su Ajaxovi fanovi službeno dali podršku Židovima.
Razvila se takva podrška i jednostavno iz činjenice što u krugu od stotinjak kilometara rivalski navijači Feyenoorda, PSV-a, AZ-a i Utrechta nisu gajili simpatije prema Židovima, a i bili su tradicionalno desno obojeni. “Free City” morao je reagirati i postao buntovnik kojeg nitko ne voli.
>> Pogledajte kako gibon Kent prognozira pobjedu Hrvatske
Cruijff je pak bio buntovnik kojeg malo tko nije volio. I dok su Maradona, George Best ili Eric Cantona bili karizmatične persone, ipak su bili destruktivni, prema okolini i sebi samima. Cruijff je bio aktivist, borio se protiv nizozemske desnice, u Barceloni se javno protivio diktatoru Francu, zbog čega su mu prislonili i pušku na glavu te prijetili otmicom obitelji, što je pak dovelo do njegova otkazivanja Svjetskog prvenstva 1978., gdje je Nizozemska u finalu poražena do Argentine (1:3). Uza sve to, pomagao je djeci, organizirao humanitarne večere, akcije svih vrsta... I mijenjao nogometnu igru iz dana u dan, kao igrač i kao trener.
Upravo zato, čim je preminuo 24. ožujka 2016., pokrenuta je inicijativa da se Amsterdam Arena preimenuje u Cruijff Arena, što je prihvaćeno i od sezone 2018./2019. novo će ime krasiti prvi europski stadion s pomičnim krovom, izveden takvim još 1996. Svejedno, još uvijek djeluje fascinantno, iako je travnjak kroz ljetne mjesece prekriven zbog brojnih najavljenih koncerata.
– Dobar dan, ja sam Rudd i vodit ću vas na ovom malom proputovanju kroz naš stadion – rekao je vodič na savršenom engleskom u samom početku obilaska Cruijff Arene.
Svaki kutak kroz koji se prolazi odiše posebnim osjećajem jer zidovi su ukrašeni Ajaxovim velikanima i Ajaxovim uspjesima.
Taj nizozemski klub osvojio je titulu prvaka 33 puta, devet više od prvog pratitelja PSV-a.
– Protivnički igrači moraju prolaziti na putu do travnjaka kroz ovaj hodnik, tako da uvijek imaju na pameti veličinu Ajaxa – govori Rudd i u svlačionici protivničke momčadi otkriva još trikova kojima se Ajax služi da bi utjecao na psihu protivnika:
– Kao što vidite, stolci su jednostavni i tvrdi, a kukice za vješanje odjeće previsoko postavljene. To je tako da se otpočetka protivnik osjeća malen.
Izuzetak je tek crni stolac u kutu, tamo je kukica niže postavljena.
– Toga smo se dosjetili prije utakmice s Barcelonom, znamo da je Messi malen i da će izabrati to mjesto, a ono je izdvojeno i djeluje otužno. Baš kao i tuševi, imamo ih samo deset, tako da netko mora čekati. I ploča za strategiju je jednostavna, bez flomastera, tako da se protivnik osjeća ponizno kad nas dođe tražiti da mu ga posudimo – pojasnio je nadalje Rudd.
Dok je pričao, osjećao se ponos, veliki je navijač Ajaxa, veliki poznavatelj nogometa i nimalo objektivan kad priča o rivalima u Nizozemskoj. Svaku aktualnu zvijezdu Ajaxa posebno je istaknuo, Ziyecha, Dolberga, povratnika Huntelaara... Ponosno je naveo i da je Ajax prvi kojem je pripao originalni trofej Lige prvaka, što su dobivali samo klubovi koji bi je poput Ajaxa osvojili triput zaredom ili ukupno pet puta kao Real Madrid, Bayern, Milan i Liverpool. A onda je na red došao Cruijff.
– Ovo je poseban prostor koji opisuje njegove uspjehe u Ajaxu i Nizozemskoj. Svi velikani koji su bili u ovom klubu, od Van Bastena, Seedorfa, Bergkampa, Ibrahimovića ili Suáreza ipak su ispod Johana. On je slika Ajaxa i Amsterdama.
Uistinu, bio je svoj, nesputan i slobodan. Dostigao je savršenu ravnotežu mana i vrlina. Možda, tko zna, uz njegovo ime na vrhu stadiona Ajax se vrati u visine s kojih se u posljednjih 20 godina spustio.
