Košarka, a Amerikanaca nema ni na vidiku... Da, tako je to kad je riječ o FIBA 3x3 natjecanju, košarci koja se zapravo može opisati kao hakl, uz ponešto drukčija pravila i dinamičan sustav natjecanja.
I tijekom posljednjih šest godina, koliko postoji, praktički apsolutnu dominaciju imaju Srbi. Bili su svjetski prvaci na četiri od pet prvenstava, u deset najjačih momčadi svijeta imaju ih tri, od čega su prve dvije njihove, a kad se gleda pojedince, u top10 prvih sedam mjesta zauzimaju Srbi. Ništa čudno, tamo je košarka najpopularniji sport, a i profesionalci vole otići na igrališta pa se nadmetati u haklu.
– Bitno je igrati, početi na betonu i napredovati dalje. Kod Srba je to slučaj, a to je jasno već iz činjenice da su prve dvije najjače momčadi na svijetu iz istog kvarta u Novom Sadu – rekao je za Max! najbolje rangirani hrvatski košarkaš u 3x3 košarci Siniša Štemberger.
Trenutačno je 63., a momčadi iz Srbije o kojima govori su Novi Sad Al Wahda i Liman TeslaVoda. Da, imaju dodatak imenu jer imaju i sponzore, što je za Hrvatsku nažalost nepojmljivo pa i Siniša mora igrati “vani”.
– Do prošle godine igrao sam za Kranj, ali ove su se sezone spojili s Ljubljenom pa sam se priključio najboljoj momčadi iz BiH, Vitezu.
Inače, Štemberger je profesionalni košarkaš i izrazito je aktivan bez obzira na to što ima 39 godina. Igra za Škrljevo, a trener mu maksimalno izlazi u susret kad je riječ o “haklu”. Koji izrazito voli, iako...
– Što se tiče same igre, “velika” mi je košarka draža, ali sve mi je ostalo bolje u 3x3. Ležernije je, nema momčadskog pritiska i toliko striktnih pravila – objašnjava Štemberger.
A što je s pravilima i samom igrom?
– Osim dodavanja, driblinga, šutiranja i koša, zapravo dodirnih točaka nema, ha-ha. Lopta je manja (veličina 6, op. a.), igra se grublje, koš vrijedi jedan poen, a trica dva i radi se daleko više na snazi jer nema toliko trčanja kao u “5 na 5”.
I igra se kraće, za vrijeme standardne košarkaške utakmice, u 3x3 se odigra njih pet, šest ili više, što je u doba pametnih telefona i ubrzanog načina života velika stvar. Napad traje 12 sekundi, utakmica deset minuta ili dok netko prvi ne dođe do 21, osim ako nije 20:20 nakon deset minuta, tad se igra na dva poena razlike.
Posebno je to sve atraktivno Kinezima, ali i Japancima kod kojih će u Tokiju 2020. 3x3 košarka biti premijerno prikazana na Igrama.
– Puno ulažu i vole vidjeti atraktivne poteze, zakucavanja, pa i krv. Sve to i dobivaju. Iako, istina, nekad se ne vidi nijedan potez jer su utakmice tvrde i isprekidane zbog žestine.
Uistinu, pogled na jednu 3x3 utakmicu dovoljan je da bi se vidjelo koliko je kontakta dozvoljeno i koliko se puta ne svira nešto što bi se prema svim kriterijima košarkaške igre sviralo kao prekršaj. Ne i kad je 3x3 u pitanju.
– Pročistilo se to malo posljednjih godina, prije ako ste viši igrač, dopuštali bi se razni prekršaji, podsjećalo je to na rukomet. Ali, nitko se nije bunio i to mi se sviđa, nikad nisam doživio incident. A da u “velikoj” košarci nekoga udarite kao ovdje, odmah bi počeli problemi.
Zašto Hrvatska stagnira toliko, a još 2013. Statist je bila vodeća momčad svijeta, Cedevita je bila aktivni sponzor, a sad sponzorira samo turnire pod FIBA 3x3 ingerencijom?
– Šira je to priča, ne samo vezana uz 3x3. Košarka je nestala s ulica, ali i ne samo njih. Izgubio se broj ljudi i to se osjeti. Uz to, ako ne osvajate turnire, nema ni novca, a u takvoj situaciji teško se posvetiti sportu. Zato mi je teško ispuniti plan koji imam, osnovati 3x3 momčad u Rijeci. Ima nas, ali nemamo sponzora.
A bez sponzora ne može se na turnire, a bez turnira...
– Slijedi pad. Sustav bodovanja je kao u tenisu pa ako jedne godine nešto osvojite, druge te bodove branite. Ako ne uspijete, padate. I nije lako doći do rezultata, prvo treba osvojiti satelite, potom challengere i onda slijede Mastersi, kojih ima devet u sezoni prije velikog finala. Nagradni su fondovi od deset tisuća dolara pa naviše, što znači da oni koji pobjeđuju mogu zaraditi dobar novac.
No, ne i toliko dobar kao u “velikoj” košarci, što je glavni razlog zašto nema sparing-partnera u Lijepoj Našoj.
– Srbi i Slovenci imaju privilegiju na treninzima igrati kao na turnirima, što znači da su stalno “u pogonu” i, kad dođu na turnir, nemaju nepoznanica i lakše se prilagode. Bez toga nema ničega, ostatak treninga ništa se ne razlikuje od “5 na 5” košarke. Jedino, kao što sam rekao, više se važnosti pridaje snazi, zbog tog fizičkog kontakta.
Zato je novac ipak još uvijek velika prednost u ovom mladom sportu. Nizozemci, kojih u “5 na 5” baš nema, kao i Katar, Japan, pa i Letonija, Češka... ulažu u ovaj sport i rezultati se vide.
– Istina, 3x3 velika je prilika za male zemlje i prava ekspanzija tek dolazi.
Amerikanci?
– Nije da oni ne igraju, evo, Princeton je osvojio posljednji challenger, onaj u Berlinu i baš nas (Vitez, op. a) izbacio u četvrtfinalu, ali ima problem. Naime, Amerikanci jako vole igrati “1 na 1”, a ovdje to ne prolazi. Jer, više je kontakta i do bonusa se dolazi tek nakon šest prekršaja, što rijetko doživimo jer nije u interesu gledati utakmice gdje se šutiraju slobodna bacanja i tako odluči pobjednik.
Kad smo kod pobjednika, tko je najbolji 3x3 igrač svijeta u ovom trenutku?
– Dušan Bulut iz Novog Sada. Ima sjajnu sezonu, ali mislim da bi Liman mogao iznenaditi jer su mladi, stalno blizu vrha i nekako mi se čini da je ovo njihova godina.
A u Hrvatskoj, osim vas?
– Jasmin Perković je odličan, no kao viši igrač ima problem što se dopušta toliko gruba igra na njemu. Hrvoje Puljko također, dečki iz Statista svi su podjednako dobri. Ima igrača.
Što je s mladim nadama?
- Nažalost, ne vidim nikoga od mlađih, iako se nešto pokušava u Splitu. Teško je kod nas zainteresirati igrače da se okušaju u 3x3, ali nadam se da će se to promijeniti jer ova igra ima svojih čari i sjajnu budućnost – zaključuje Štemberger.
Pa naravno da dominiraju! Tri na tri!!! Heloouuu!