Nakon što je 2004. tijesno izgubio izbore od Zlatka Mateše za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, Ivica Miočić Stošić (51), koji je u to vrijeme bio glavni tajnik HOO-a, prvi put otvoreno govori o stanju u toj krovnoj sportskoj organizaciji i jasno obrazlaže zašto Mateši na izborima u listopadu ne bi ponovo trebalo dati povjerenje.
Otkako je 2004. otišao s mjesta tajnika HOO-a, Ivica Miočić Stošić zaposlio se kao ekonomist u jednoj privatnoj tvrtki. Gotovo 15 godina Miočić Stošić bio je dužnosnik u brojnim sportskim organizacijama, savezima i HOO-u, te u državnim i gradskim ustanovama koje su se brinule o sportu. Počeo je kao viši savjetnik u Ministarstvu obrazovanja i sporta, bio je zamjenik pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje i šport, predsjednik organizacijskog odbora i direktor Hanžekovićeva memorijala, glavni tajnik Zagrebačkog športskog saveza, glavni tajnik HOO-a, predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza te zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i predsjednik Odbora za obrazovanje i šport.
Nije nezakonito, već rasipno
Prije osam godina izgubili ste utrku za predsjednika HOO-a od Mateše za pet glasova. Nemjeravate li se ponovo kandidirati?
- Nemam takvih ambicija. Ne zbog toga što mi nije stalo do hrvatskog sporta, u kojemu sam proveo dobar dio radnog vijeka, nego zbog okolnosti u kojima se naš sport nalazi. Ne vidim nikakvu ozbiljniju volju da se nešto promijeni, a nisam tip koji je negdje samo da podržava to loše stanje.
Znači, po vašemu mišljenju, Mateša u osam godina nije ništa napravio?
- Zlatka Matešu nije ništa briga. On je običan demogaog. Olimpijske medalje nisu kriterij za njegovu ponovnu kandidaturu, a nisu ni kompenzacija za četiri godine nerada između dvaju Olimpijskih igara. Mateši je samo važno da na izborima ponovo sjedne u tu fotelju. Ona mu je ugodna i omogućava mu ono što jedino voli, a to je bonvivanski život i putovanja. Glavna mu je preokupacija da uđe u Međunarodni olimpijski odbor.
Što konkretno zamjerate Mateši?
- HOO se ne bavi samo Olimpijskim igrama. On ima vrlo velike zakonske ovlasti da se brine o hrvatskom sportu - njegovu ustroju, etici, zakonitosti liga... A trenutačno sve probleme gura pod tepih. Mateša se ponaša po u nas popularnom modelu - ne "talasaj" i ne javljaj se ako te ne prozovu. Njegov dugogodišnji nerad prouzrokovao je gomilu sustavnih problema u hrvatskom sportu (divljanje navijača, namještanje i kupovanje utakmica, neregularne lige, doping, propadanje saveza, zatvaranje sportskih objekata i još puno toga). Kad bi oni izbili na vidjelo, mogli smo po medijskim polemikama vidjeti gomilu klupskih, gradskih, državnih i inih sportskih djelatnika, sve osim onoga tko je prvi trebao ne samo zauzeti čvrst stav nego i poduzeti potrebne korake, a to je predsjednik
HOO-a. Pod Matešinim vodstvom HOO je potpuno izgubio dignitet. Nisam previše volio Vrdoljaka, ali kada je on bio predsjednik znalo se da imamo Olimpijski odbor.
Kažete da je HOO pod Matešinim vodstvom izgubio dignitet. Na što konkretno mislite?
- Najbolji dokaz gubitka digniteta HOO-a i njegova predsjednika je otkazivanje SMS-om nastupa na OI 2008. Ive Karlovića ili neodazivanje Sandre Perković na službenu presicu nakon osvajanja zlata. Razumijem je, to je bila njezina normalna reakcija.
Zbog čega mislite da je to normalna reakcija sportašice?
- Ona mjesecima nije imala fizioterapeuta. A nikoga u HOO-u to nije bilo briga! Zato ima potpuno pravo da im kaže: "Vi se niste brinuli o meni kad je trebalo, pa što sada tražite od mene!". Kod nas se premalo radi na stvaranju igrača. Zašto to govorim. Žalosno je da je Giovanni Cernogoraz pola priprema u Italiji platio sam. Navodno su veslačima, srebrnom četvercu, ponudili da će im vesla financirati samo 50 posto. To su smiješne stvari. Kada vodite nekog sportaša na Igre i kada je on evidentan kandidat za medalju, onda mu morate omogućiti sve da je osvoji. Kod nas, osim Gopca u rukometu, Mamića u nogometu i Dubrovčana u vaterpolu, nitko drugi sustavno ne radi na stvaranju novih igrača.
S koliko novca godišnje raspolaže HOO?
- Sa oko 120 milijuna kuna. Taj novac HOO dijeli savezima, sebi, za nekakve programe itd. Formalno, HOO za to ima pokriće u dokumentima, ali stvarno to nitko ne kontrolira. Gledam Linića kako reže stavke od nekoliko milijuna kuna, a kroz HOO 120 milijuna kuna prolazi praktički bez kontrole. Ne nezakonito, jer kada neki predsjednik saveza ili predsjednik HOO-a ode na put i potroši tri-četiri tisuće eura to je zakonito, ali je li i svrhovito?
Cijeli tekst pročitajte u Maxu! koji je od subote na svim kioscima.
sad će se javit Slavica Eclestone da stane u obranu svog dugogodišnjeg prijatelja