Mama, ja želim igrati tenis – stala je pred roditelje Petra Martić (28) još kada je imala četiri godine i zavapila.
Sada, 24 godine kasnije, itekako ga igra. Štoviše, osvojila je svoju prvu WTA titulu u karijeri, i to u Istanbulu.
Pobijedila je tamo Čehinju Marketu Vondroušovu s 2:1 u setovima (1:6, 6:4, 6:1). Put do tog naslova bio je težak. Dobro to zna i Petra, ali i njezina majka Sandra.
– Mi smo imali jedan reket i ona ga je stalno vukla po kući, lupala njime i onda je njezin tata otišao u Austriju i donio joj mali, pravi dječji reket. Ona je sa mnom bila na rukometnom terenu jer sam bila rukometašica. No taj sport nije je nikada privlačio. Zaključila je da mene uvijek nešto boli i da će igrati tenis. A bila bi idealna rukometašica onako visoka i brza – kaže ponosna Petrina majka.
Nije bila na maturalnoj
Čule su se večer nakon pobjede u Istanbulu i dobro znaju koliko ta pobjeda znači objema.
– Čule smo se kratko, znam da Petri nakon svega, posebno nakon 2016. godine i ozljede leđa, ovo znači jako puno. U jednom trenutku bila je upitna cijela njezina karijera, ovo je sada bonus. Petra je jako uporna. Kada su prognoze bile najgore, vjerovale smo da će ona to sve izvući. No nikada nije razmišljala o odustajanju. Motiv u tenisu nikada nije nestajao.
Petra se nakon ozljede vratila samo jača i svima dokazala da je igračica za Top 30. Do toga će, nadamo se, doći uskoro jer trenutačno je na WTA listi 36.
– Jako je uporna, baš je prava i karakterna. Uvijek dođe do kraja.
Petra je počela trenirati s pet godina u teniskom klubu u Stobreču, samo godinu dana nakon što je dobila svoj prvi reket i nakon što je u prometnoj nesreći izgubila oca. Njena karijera tada je pala na nju, majku i Petrin talent.
– Bilo je jako teško, toliko da o tome i ne razgovaram. No izgurale smo to. Jako je brzo dobila sponzore, od njene 14. godine sve je postalo lakše. Sve treninge do njezine 20. godine bila sam s njom. Živjeli smo u Dućama, a ona je trenirala u Splitu. Do 21. sam putovala na sve turnire, a onda sam prestala. Postalo je to opterećenje, svi su očekivali rezultat. Vjerovala sam da može puno i to vjerovanje bilo je opterećenje. Sada odem ponekad. Odem kada su turniri tu u Europi. Volim Roland Garros, Wimbledon i Rim. Ja sam uvijek voljela gledati tenis, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da će se Petra baviti tenisom – kaže gospođa Sandra koja se, osim za kćerinu karijeru, pobrinula i za njezino obrazovanje. Petra je završila srednju komercijalnu školu.
– Dok je bila mlađa, nisam smatrala da treba biti na terenu tri ili šest sati dnevno. Počela je više trenirati kada je imala 17 godina. Svoje smjene u školi radila je normalno. Drugi turnus je u školi imala treninge. Htjela sam da ima tu mogućnost ako se dogodi ozljeda ili ako više ne bude htjela igrati tenis, da uvijek može završiti nešto dodatno i imati drugi kruh u rukama, ali koliko znam, namjerava ostati u tenisu i nakon karijere.
Kako i ne bi kada je tom sportu potpuno posvećena. Zbog turnira je propustila i maturalnu zabavu.
– Nije se puno žalila, prihvatila je to normalno. Da je htjela preskočiti turnir, nema veze, jedan turnir u životu ne znači ništa, a maturalna je jednom. Mogla je otići, ali to je bio njezin izbor. Mislim da dosta roditelja gura svoju djecu u sportu, ali ja mogu reći da nisam gurala Petru, već je ona gurala mene. Jako je disciplinirana. Puno ljudi bi puno ranije puklo. Bilo je dosta ozljeda, pa vraćanja, kretanja od nule... Mora se biti jako stabilan u glavi za to.
Petrine mečeve gleda sama
Majka Sandra gleda sve Petrine mečeve. Gledala je i finale.
– Sama gledam, nema šanse da bih nekoga mogla istrpjeti pokraj sebe. To je jako stresno. Svaki put kažem da neću gledati, a onda gledam. Ako ne na TV-u, onda na internetu pratim rezultate – zaključila je Sandra Martić. A meč je teško doživjela i sama Petra, krenula je loše, ali na kraju je sve okrenula.
– Nije mi jasno kako sam okrenula ovaj meč. Osvajanje prvog naslova ostavlja nevjerojatan osjećaj. Ovo su mi najbolji dani u karijeri – rekla je nakon pobjede i zahvalila Sandri Zaniewskoj koja s njom putuje u ulozi trenera.
>> Pogledajte razgovor s Bornom Ćorićem na Večernji TV-u
