U doba najveće slave najpopularnijeg Francuza na Otoku Englezi su napisali: “1966. bila je dobra godina za engleski nogomet. Rodio se Eric Cantona”.
Tko zna, možda ćemo se i mi jednoga dana odreći Ćirine i Šukerove bronce.
– Godina 1998. bila je dobra godina za hrvatski nogomet. Rodili su se Šemper, Soldo, Brekalo i Moro.
Genijalni klinci čak imaju i jednu poveznicu sa Šukerom: i oni su poput Davora (Čile 1987.) jednom bili svjetski prvaci – s 15 godina osvojili su najprestižniji klupski trofej, Nike Premier kup.
Već tada, u kolovozu 2013. godine, Dinamovi dječaci, jedna neslućeno darovita generacija, postala je europski hit u svome uzrastu. I sve što se dogodilo poslije toga bila je nadogradnja koja nikoga nije mogla iznenaditi. Bili su u četvrtfinalu Europskog prvenstva u Bugarskoj, potom i u četvrtfinalu SP-a u Čileu, a bili su i hit u Ligi prvaka mladih. Sve do neobjašnjive administrativne pogreške.
Ruše sve pred sobom još od prvog srednje, kada ih je vodio Krešo Gojun: na Nike Premier kupu slistili su Boca Juniors, Arsenal i Milan, a sada, na pragu punoljetnosti, pod dirigentskim štapićem Marija Cvitanovića, padali su Bayern, Olympiacos, Arsenal i Anderlecht (bez obzira na nastup suspendiranoga Fintića).
Potvrda izvrsnosti
Plasman u osminu finala Lige prvaka mladih još jedna je potvrda izvrsnosti Dinamove škole nogometa. Danas je na njezinu čelu Marijan Vlak, a temelji generacije 1997./1998. postavljeni su u eri Romea Jozaka. Pod motom “locirati, identificirati, transferirati u Dinamo” s različitih su adresa pristizali Soldo (Dubrava), Hudeček i Knežević (Bjelovar), Božić (Vinkovci), Ćorić (Salzburg), dok je radar Dinamova skauta Igora Gabrijelića u Solinu detektirao signal talenta Nikole More...
Ponosan na svoju ostavštinu u Dinamu, Jozak i s pozicije direktora reprezentacija u HNS-u još uvijek je snažno povezan s generacijom ‘98.
– Ako je izbornik Ante Čačić okupiran poslom kako će izgledati prvih 11 reprezentacije na EP-u u Francuskoj, moj posao je kako će A selekcija izgledati na SP-ima u Rusiji i Kataru. Velik broj igrača ove bogomdane generacije ‘98. činit će A reprezentaciju 2022. Tada će biti 24-godišnjaci, dok će, primjerice, Mateo Kovačić imati 28 godina – kaže Jozak.
Prštava mladenačka energija i drskost, uzbudljiva, zavodljiva, maestralna nogometna izvedba, uz neophodnu dozu ratničke požrtvovnosti i talijanske discipline koju im je usadio M. Cvitanović, sve su to aduti s kojima je Dinamo bio na pragu sraza protiv prvoga osvajača Lige prvaka mladih (2014.), Barcelone.
I protiv nje možda bi čak bio i favorit. Zašto? Na EP-u u Bugarskoj međusobni sraz Hrvata (čitaj Dinama) i Španjolske (polovica igrača iz Barcelone) završen je 0:0. Hrvati su tada bili pobjednici skupine ispred furije.
Hrvatska (čitaj Dinamo) briljantno se predstavila na SP-u u Čileu, u kojem Španjolaca nije bilo. Nije zanemariv ni argument da većina Dinamovih juniora (Šemper, Soldo, Moro, Knežević...) “kilometražu nabija” u surovoj areni Druge HNL, u Dinamu II. Savršen poligon za razvoj i adaptaciju na seniorski nogomet. Igrači Barcelone nemaju taj privilegij.
Na kraju i jedan obrnuti “smajlić”: Dinamovo europsko proljeće u Ligi prvaka nije imalo obrise bajke za jednoga od njegovih najznačajnijih protagonista.
Kalaica poput Murića
Dok su se njegovi suigrači zimus sunčali u La Mangi, u kojoj ih je za nagradu poveo Zoran Mamić, vrsni stoper Branimir Kalaica trenirao je u zagrebačkoj magli. I iz nje još nije izašao: “Ne želiš potpisati ugovor, nema te ‘ni na mapi’. Žalosno, jedan od najboljih svjetskih stopera u svojoj dobi otići će iz Dinama bez ijednog nastupa za prvu momčad. Poput svojedobno Roberta Murića...
>> Dinamo prošao u četvrtfinale Lige prvaka gdje ga čeka Barcelona!
