Djelitelji pravde u nogometu oduvijek su bili na meti, oduvijek dio kontroverznih tema i rasprava koje su pune tenzija. Nakon gotovo svake utakmice možemo slušati priče navijača, novinara, pa i samih aktera na terenu ili pokraj njega o krivo dodijeljenim žutim ili crvenim kartonima, o greškama pri dosuđivanju kaznenih udaraca ili kod famoznog pravila igranja rukom. Jedna od tema o kojoj se u kontekstu sudaca raspravlja samo u individualnim slučajevima, a rijetko kad na generalnoj bazi, je tema sudačkih nadoknada. Kad malo dublje zaronimo u tu priču, dolazimo do teze da je riječ o jednoj prilično bizarnoj pojavi u nogometu.
Za početak, u Pravilima nogometne igre za sezonu 2024./2025., koja propisuje Međunarodni odbor nogometnih saveza (IFAB), piše da sudac određuje nadoknadu vremena u svakom poluvremenu, za vrijeme igre izgubljeno u tom poluvremenu zbog zamjena, pregleda ozlijeđenih igrača ili iznošenja igrača s terena za igru, traćenja vremena, disciplinskih mjera, medicinskih stanki u skladu s propozicijama natjecanja (npr. stanki za osvježenje pićem i stanki za hlađenje), odgode nastavka igre povezane s provjerama i pregledima sustava VAR, proslava pogodaka te bilo kojeg drugog razloga, uključujući i bilo koju drugu veću odgodu nastavka igre.
Ako se strogo držimo onoga što piše u pravilniku, svaki trenutak neaktivne igre praktički bi trebao biti nadoknađen, što je samo po sebi bizarno. A koliko aktivne igre zapravo imamo u svijetu nogometa? Uzmimo za primjer HNL, u kojem je prema prošlosezonskom istraživanju Međunarodnog centra za sportske studije (CIES) prosječno po utakmici aktivne igre bilo 55,4 posto, što od 90 minuta iznosi 49 minuta i 51 sekundu aktivne igre. CIES je u tom istraživanju obuhvatio 71 najjaču ligu svijeta i HNL se na ljestvici nalazi na samoj sredini, na 36. mjestu. Najviše aktivne igre održi se u švedskoj prvoj ligi (60,4 posto), a najmanje u portugalskoj prvoj ligi (50,5 posto). U svim jačim profesionalnim ligama svijeta, na bazi od 71 lige i desetak tisuća utakmica, neaktivna igra prosječno po utakmici traje 40 minuta i 10 sekundi.
FOTO Kovač u Borussiji zarađuje pravo bogatstvo! Ako napravi jednu stvar, isplatit će mu golem iznos
A kolike su nadoknade? Prema istraživanju CIES-a, prosječna nadoknada po utakmici na istoj bazi od 71 lige iznosi devet minuta i šest sekundi, dakle 4 minute i 33 sekunde po poluvremenu. U sezoni 2023./2024. HNL se našao tek na 59. mjestu od 71 lige, s prosječnom nadoknadom od 7 minuta i 40 sekundi, dakle 3 minute i 50 sekundi po poluvremenu.
Kad prosjeke oduzmemo jedne od drugih, zaključujemo da u svijetu nogometa prosječno po utakmici 31 minuta i šest sekundi ostaje nenadoknađeno. Razumljivo je da sve to zaostalo vrijeme nije smisleno nadoknađivati, budući da bi se onda i te nadoknade morale nadoknađivati zbog neaktivne igre pa stoga utakmice nikad ne bi završavale, a s druge strane razumljivo je zašto se u nogometu sat ne zaustavlja kod svakog prekida, s obzirom na to da bi tada utakmice trajale i po pet sati sa svim prekidima.
Međutim, to ne isključuje činjenicu na koju upućuju svi ovi podaci, a to je da je nadoknadama lakše manipulirati nego bilo čim drugim u svijetu nogometa, upravo zbog tog golemog praznog prostora nenadoknađenog vremena. Ne govori se ovdje nužno samo o sucima, nego i o igračima koji u svakoj utakmici zbog pozitivnog rezultata “kradu vrijeme” koje nikad u potpunosti neće biti nadoknađeno. Bivši sudac Mark Clattenburg nedavno je predložio da se umjesto žutih kartona igračima za trošenje vremena jednostavno da lopta suparničkoj momčadi (npr. umjesto gol-auta zbog odugovlačenja vratara dati korner suparniku). To bi možda bio jedan mali korak u pravom smjeru. Zbog aspekta gledljivosti i komercijalnosti televizijskog proizvoda nadoknade je nemoguće potpuno egzaktno procjenjivati te će one tako uvijek ostati možda i najveća siva zona u nogometnim pravilima.
Smanjiti poluvrijeme na 30 minuta, ali svaki put kada lopta nije u terenu ili se ne igra, vrijeme stane. Nema produženog vremena.