Ivanišević: Dotaknuo sam dno, puno puta padao... Izmišljao sam likove u glavi, ljudi su mi se smijali

Pamtićemo ga kao jednog od prvih sportaša koji je igrao s trakom šahovnice na čelu. Drugi će ga pamtiti jer nije bio dosadan. Po Wimbledonu ćemo ga pamtiti svi, jer ga je silno želio osvojiti i jer ga je osvojio kad je praktično odustao od njega. Nema u njemu mržnje i zlobe i ima simpatičan osmijeh, a to je uvijek pokazatelj da je dobra osoba.

Kad je Goran osvojio Wimbledon - nisam gledao meč doma, samo onaj zadnji gem, negdje u nekom hotelu, i kad je konačno pobijedio , hodao sam ulicom i plakao. Imao sam priliku vidjeti kako trenira, znao sam sam dio njegove životne priče i dramatičnost tog meča i zagrljaj s ocem me je na trenutak slomio. Nisam se mogao kontrolirati. Goran je posebna osoba. Drago mi je da je to prepoznao Đoković i da vidi te ljudske kvalitete i neiskvarenost. Iako sam tuđmanovac, cijenio sam kada mi je Goran rekao da ne bi igrao tenis i puštao Tuđmanu. Rekao je, ja nisam ni državnik ni političar, moram biti zvir, a tu nema mista ulizivanju. I

Valjda: Bio sam dotaknuo dno...

Sreća pa je Vanja Halilović znala koji je pravi Goran nego da joj nabaciš malo kuna, čitam kako se žali kako će bankrotirat s plaćom od 5000 kn ako ju sud kazni a Goran kara N

Pa ja stalno maštam o različitim likovima u svojoj glavi, ali niti sam to do sada ikome rekao (ovo sada mi je doslovno prvi put), niti mi je itko do sada rekao u facu ono što me ide. Ako mi danas ipak konačno kaže, ne samo da će biti u pravu, nego i na taj način osigurava još veću energiju cijelog sustava međusobno umreženih luđaka.

dotaknuo si ti dno kad si išao u pakt sa đokovićem...