Sjajna igra i pobjeda protiv Islanda morala se preko noći zaboraviti u taboru hrvatskih rukometaša. Jer već večeras (20.30 sati) slijedi novi izazov, utakmica protiv Slovenije u kojoj se mora pobijediti ako želimo u četvrtfinale. A tamo na svjetskim prvenstvima nismo bili osam godina. Igrači su tijekom jutra "kapali" iz svojih soba karlovačkog hotela. Neki su odlazili u šetnju, neki na druženje s obiteljima, neki na terapije. Bilo je puno udaraca u susretu protiv Islanda, stradali su zglobovi nekolicine igrača, ali svi su jedinstveni – nema boli, nema žaljenja na ozljede, svi sad moramo stisnuti zube i odigrati još jednu utakmicu za pamćenje.
Kapetan za primjer mladima
– Fantastičan je osjećaj bio ovoga jutra, ali koncentracija je već na Sloveniji, to nam je poput finala. Moramo ostati u istom raspoloženju i atmosferi, moramo ostati pametni. Vidjeli smo što se dogodilo Islandu, odigrali su dvije sjajne utakmice pa su u 10 minuta sve bacili u vjetar. Nama se to ne smije večeras dogoditi. Slovenija će nam htjeti uzvratiti za poraz u prijateljskoj utakmici i na to moramo biti spremni – rekao je Dagur Sigurdsson, izbornik Hrvatske.
David Mandić i Domagoj Duvnjak vratili su se u roster s tim da je Duvnjak igrao puno manje.
– Odradio je Duvnjak samo jedan trening, ali čekali smo do kraja da kaže može li. Hrvatska je sretna što ima takvog igrača, to je pravi privilegij. Slažem se s Mandićem da treba dobiti spomenik u Zagrebu. I ja sam impresioniran njime, njegovim pobjedničkim mentalitetom. Može biti primjer mladima i počašćen sam što ga imam u momčadi, a dio je hrvatske reprezentacije posljednjih 20 godina. Imao je i ljetos manju ozljedu i uspio se vratiti, priča izbornik.
Sigurno ima puno ljutih Islanđana s obzirom na to da ste pobijedili svoju rodnu zemlju?
– Bilo je puno lijepih čestitki, ali isto tako sam uvjeren da ima i puno ljutitih. Morat ću ostati u Zagrebu malo dulje prije nego što odem kući – naglasio je.
Luka Cindrić?
– Nema ništa novoga – zaključio je Sigurdsson.
Imao je Sigurdsson veliku pomoć još jednog Islanđanina u pripremi utakmice. Naime, riječ je o Gunnaru Magnussonu, treneru islandskog prvoligaša Aftureldinga, ujedno i čovjeku koji je dugi niz godina radio kao pomoćni trener u reprezentaciji Islanda te je 2023. u jednom kratkom prijelaznom razdoblju čak bio i izbornik. On je pomogao Sigurdssonu kao analitičar i za kvalifikacijski turnir za odlazak na Olimpijske igre u Parizu. U oba slučaja njegova pomoć bila je zlata vrijedna.
– Malo sam iscrpljen, do sitnih sati odrađivao sam terapije. Nisam očekivao da ću toliko igrati, mislio sam da ću se mijenjati s Jelinićem, koji me zamijenio kad nisam imao zraka. On je moj prijatelj. Bit ću spreman za Sloveniju. Ovo protiv Islanda bila je prava slika naše kvalitete. I uvijek mora biti. Obrana 5-1 djelovala je fenomenalno, vježbali smo je u Prelogu, kapa do poda svim dečkima – kaže Mandić.
Emocije?
– Nije mi bilo lako kad sam čuo himnu jer nisam dugo bio u reprezentaciji zbog ozljede. Rekli su mu da bih mogao igrati tek u četvrtfinalu, bio sam shrvan jer nisam mogao vjerovati da mi se opet isto događa. Ali vratio sam se prije očekivanog – zaključio je David Mandić.
Igrali smo protiv Slovenaca puno puta na velikim natjecanjima. Neke su nam pobjede bile jako drage, neki porazi bacali su nas u očaj. No ovoga je puta situacija nešto drukčija. Kada smo od njih gubili, to su im bile važne utakmice, uvijek su za nešto igrali. Ova večerašnja Sloveniji osim prestiža ništa ne znači. Četvrtfinale im je neuhvatljivo. Na svjetskim prvenstvima s njima smo igrali tek triput. Prvi put na Islandu 1995. kad smo ih pobijedili u skupini (26:24), potom 2013. godine u Španjolskoj kad smo ih pobijedili u utakmici za treće mjesto. Pokazalo se poslije da nam je to posljednja medalja sa svjetskih prvenstava. Treći put smo s njima igrali na SP-u 2017. Bila je to opet utakmica za treće mjesto, ali tada smo bili pobijeđeni (30:31). Samo osam minuta prije kraja vodili smo sedam razlike. Tada je Veselin Vujović kao izbornik Slovenije nadmudrio našeg Željka Babića.
Zbog njih nismo vidjeli Sydney
Pet puta smo s njima igrali na europskim prvenstvima. Triput smo pobijedili u skupini (1996., 2008. i 2012.), a dvaput smo gubili važne utakmice. Kao domaćini, 2000. izgubili smo susret za peto mjesto. Tim porazom nismo se plasirali na Olimpijske igre u Sydney i nismo mogli braniti zlato iz Atlante. Drugi poraz stigao je kad smo bili aktualni svjetski prvaci. U Ljubljani, u polufinalu su nas pobijedili s 27:25, u utakmici u kojoj je Aleš Pajovič ozlijedio prstom oko Pere Metličića.
Zadnji put smo službenu utakmicu igrali s njima na Igrama u Parizu i izgubili (29:31).
