Gana, Burkina Faso, Senegal, Kongo, Gabon, Mali, Mauritanija, Kamerun... Ne, ne učimo vas geografiji Afrike, već nabrajamo države čiji nogometaši ove sezone igraju u Prvoj HNL. Među 134 stranca ima ih i iz Irana, Čilea, Južne Koreje, a prvi put u 30 sezona HNL-a imamo i igrača iz Indije!
Hrvatska je liga očito obećana za strane nogometaše, naravno i za brojne menadžere koji na tim transferima ostvaruju popriličan profit. Travnjacima HNL-a ove će godine koračati 134 stranca (iz čak 43 države), što je 39,4 posto od ukupnog broja igrača u HNL-u.
Najviše stranaca, već po pravilu, dolazi iz susjedne Bosne i Hercegovine (20), na drugom je mjestu Albanija (11), a na trećem je pomalo iznenađujuće Kolumbija, koja ima devet nogometaša u našoj ligi. Šestorica od njih su igrači Šibenika, kluba koji su, uostalom, i preuzeli kolumbijski vlasnici. Gledajući po klubovima, najviše stranaca ima Lokomotiva, čak 22, a slijede Rijeka sa 17 i Šibenik s 15. Najmanje stranaca, svega pet među 35 igrača, ima Hrvatski dragovoljac, a zanimljivo da je Dragovoljac prekjučer protiv Hajduka igrao bez ijednog stranca u zapisniku. Svih 18 igrača bili su Hrvati! To je zaista raritet u HNL-u.
Velik porast broja stranaca u HNL-u dogodio se nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji. U sezoni koja je prethodila SP-u, 2018., bilo je svega 77 stranaca i ta brojka je iz sezone u sezonu padala. No rusko srebro sve je preokrenulo, očito je privuklo brojne strance koji su postali svjesni da je Hrvatska odlična odskočna daska za veće i jače europske lige. Nažalost, u toj inflaciji stranaca najviše pate domaći mladi igrači, kojima je jako otežan put razvoja i stasanja u seniorskoj konkurenciji. Klasni strani igrači poput Miereza, Lauritsena, Abassa i sličnih sigurno su potrebni HNL-u, no problem su oni koji tek popunjavaju broj.
Ono što je također zanimljivo, ustvari poražavajuće, jest da iz godine u godinu raste broj stranaca i u Drugoj HNL. Ove sezone ih je čak 69, prethodne su bila 62, prije toga 53. Jesu li našim drugoligašima, uz toliko talentiranih igrača koje u ovom podneblju proizvodimo, baš potrebni toliki stranci? Vjerojatno nisu, ali jednostavnije je kupiti gotovog (često polovnog) stranca nego ulagati u omladinski pogon i stvarati svoje igrače.
I zato bi tu svojim mehanizmima trebao uskočiti Hrvatski nogometni savez, jer broj stranaca mora se smanjiti. A ne da se zbog tih brojnih stranaca gubi sve više domaćih igrača na prijelazu iz juniorskog u seniorski staž.
>> Hrvatski nogomet pod povećalom: Razgovarali smo s Josipom Šimunićem, Nenadom Črnkom i Ilijom Lončarevićem
I za koga sada, npr. Šibenčani navijaju, za domaći ili kolumbijski klub? Za klub prepun stranaca ništa me ne može emotivno povezati, bolje reći, veza je pukla.