Bio je 2. lipnja 2004. godine, na konferenciji za novinare Chelsea je predstavljao novog trenera – Joséa Mourinha (57). Engleski novinari, koji su poznati po tome da znaju biti poprilično arogantni, bili su vrlo skeptični oko portugalskog stratega pa su mu postavili pitanje u svom stilu.
– Došli ste na čelo velikog kluba kao što je Chelsea, jeste li ponosni? – upitali su novinari očekujući nekakav klasični, izlizani i ulizivački odgovor, ali José Mourinho nije bio takav.
– Čekajte, govorimo o klubu koji 50 godina nije osvojio naslov prvaka Engleske i o treneru koji je aktualni europski prvak. Što vi mislite, tko bi tu trebao biti ponosan – odbrusio je Mourinho i već tada pokazao svoj gard, a onda i dodao:
– Drago mi je što sam ovdje, mislim da imamo jako dobru momčad, ali i, nemojte me smatrati arogantnim, vrhunskog menadžera. Vjerujte mi, ja sam poseban.
Upravo ta rečenica obilježila ga je u daljnjem tijeku karijere jer je dobio nadimak “The Special One”. I tih je godina Portugalac to zaista i bio. No, krenimo redom i zavirimo na sami početak njegove 20-godišnje trenerske karijere u kojoj je oborio niz rekorda te osvojio pomalo nevjerojatnih 25 trofeja!
Mou je u Barceloni bio pomoćnik Bobbyju Robsonu, a zatim i Louisu van Gaalu, a već tad se vidjelo da će od njega biti nešto. Svjedoči tome i vratar Barcelone Vítor Baía.
– U Barceloni je bio vrlo mlad, ali već tad se moglo vidjeti da je poseban. Van Gaal mu je vjerovao, a Mourinho nam je prije svake utakmice govorio o našim protivnicima. Sve je znao o njima, a način na koji nam je govorio bio je drukčiji od svega što sam dotad vidio. Jesam li tada znao da će biti vrhunski trener? Da! – ispričao je Baía.
U samostalne trenerske vode Mourinho je krenuo 2000. tako što je preuzeo Benficu. U njoj se kratko zadržao, da bi potom preuzeo Leiriju i od nje napravio hit prvenstva. Na polusezoni su bili četvrti u prvenstvu, što je primijetio Porto i već u siječnju ga angažirao. Put mu se ovdje ponovno spojio s Vítorom Baíjom koji i iz tog razdoblja ima zanimljivu anegdotu.
Strelovit uspon
– Nakon nekoliko mjeseci na jednom treningu smo se posvađali. Nije to bilo ništa strašno, a rezultiralo je mojom suspenzijom. Bio sam šokiran, posebno jer je svađu on inicirao. Poslije sam shvatio što je zapravo napravio. Isprovocirao je to da bi me mogao suspendirati i pokazati drugim igračima da nema nedodirljivih. Bio je mlad trener i tako je izgradio autoritet. Nakon mjesec dana vratio me na gol, a tim slučajem pokazao je inteligenciju. Sve što je radio bilo je za dobrobit momčadi – kazao je Baía.
Do kraja aktualne sezone slagao je kockice za sljedeću sezonu u kojoj je obećao velike stvari. I ispunio ih je. U sljedeće dvije sezone na klupi Porta osvojio je šest trofeja: dva prvenstva, nacionalni kup i Superkup te Kup Uefe i Ligu prvaka. Iako je imao iznimno talentiranu momčad, taj mu se podvig smatra najvećim u karijeri.
Slijedio je odlazak u Chelsea. I od tada zapravo počinje njegov streloviti uspon. José je u Englesku donio ono što je tamo pomalo nedostajalo – spektakl.
Oživio je klub u koji je došao i odmah u prvoj sezoni donio mu naslov prvaka Engleske nakon 50 godina, a engleskim novinarima došao je kao naručen. Njegove konferencije bile su sve samo ne dosadne, uvijek im je davao “štofa” za naslovnice. Svađe su bile česte, kritizirao je igrače, suce, pa čak i protivničke trenere. Odavao je dojam hladnog čovjeka sklonog incidentima, ali samo prema van. Jer, da je zaista bio takav i u četiri zida sa svojim igračima, sigurno nikada ne bi polučio takav uspjeh. Svjedoči tome i Mario Stanić koji je tada bio u Chelseaju.
– Mourinho je jako temperamentan, neki će reći i teatralan. U svakom slučaju, José voli biti u središtu pozornosti, od vođenja utakmice i kasnije u razgovorima, rekao bih da on od svega voli napraviti spektakl. Bili smo zajedno nešto više od mjesec dana i vidio sam da unutar četiri zida svlačionice José iznimno cijeni, pa i obožava svoje igrače. Iznimno je pedantan i sustavan, traži mnogo, ali prema igračima je fleksibilan. On je najbolji trener na svijetu – ispričao je Stanić u jednom razgovoru za Večernji list pa otkrio kako je i njemu pomogao.
– Prvo što mi je rekao jest da sada nisam u njegovim planovima, ali da se mogu liječiti, oporavljati i trenirati. Rekao sam mu da bih otišao, a onda je ispao veliki gospodin. Otišao je u upravu kluba, pozvao me i rekao da želi da mi se isplati sve iz ugovora, do posljednje funte. Siguran sam da devedeset posto trenera, tu ubrajam i hrvatske, to nikada ne bi učinilo.
Iako su kratko bili zajedno, Stanić je utjecao na Mourinha, koji je to otkrio u svojoj autobiografiji.
– Kad sam došao u Chelsea, brinuo sam se hoće li igrači moći pratiti moje metode. Ali sjećam se razgovora s Marijem Stanićem, igračem koji je brzo otišao, a koji mi je rekao: “Svi treneri koji dođu brzo se prilagode engleskom nogometu i tom načinu razmišljanja. Znam da su vaše metode, nogometna filozofija i način razmišljanja posebne. Nemojte to nikada mijenjati, čak i ako će vam trebati više vremena za izgradnju momčadi.”. Te njegove riječi nikada neću zaboraviti – priznao je Mourinho.
U tri sezone s Chelseajem je osvojio dva prvenstva, dva Liga kup te po jedan FA kup i engleski superkup. Ipak, nije bio te sreće da se i u Londonu okiti europskim naslovom. Došlo je do zasićenja i početkom četvrte sezone napustio je klupu. Veliki klubovi tada su se otimali za njega, imao je ponuda koliko je želio, a on se prvo dobro odmorio da bi 2008. preuzeo Inter. U dvije sezone nastavio je trofejni niz, osvojio dva prvenstva, kup, superkup i ponovno Ligu prvaka. Baš to osvajanje naslova europskog prvaka bio je njegov magistarski rad. Svi se sjećaju njegovih maestralnih taktičkih rješenja, posebice u polufinalnoj utakmici protiv Barcelone kad mu je Samuel Eto’o igrao – beka! Tim je postignućem zaokružio fenomenalnih deset godina karijere u kojima je osvojio sve što se moglo osvojiti. Fifa ga je proglasila najboljim trenerom, a stigao je i poziv najvećeg kluba – Real Madrida.
Slika božanstva sve je bljeđa
No, koliko god se Mourinhu u tom trenutku sve činilo krasno, bila je to za njega prekretnica. Jer, mnogi smatraju da je upravo tada počeo njegov pad. U Realu je u tri sezone osvojio za njega mizerna tri trofeja (prvenstvo, kup i Superkup), a našao se u situaciji koja je i za njega bila prevelik zalogaj.
– Biti trener Reala poprilično je teško. Nije uspio obuzdati velike zvijezde poput Ronalda, Ramosa, Pepea i Casillasa. Uz to, prvi put u karijeri nije uspio ispuniti klupski cilj, što je Realu bio deseti naslov u Ligi prvaka. Takvo što mu se nikad nije dogodilo i bila je to njegova prekretnica – napisao je novinar Marce Jon Prada koji je tih godina pratio njegov rad.
Mourinhu se i prvi put u karijeri dogodilo i to da mu je bio narušen odnos s navijačima.
– U Španjolskoj je bilo jako teško, ljudi su me dosta mrzili. Čak i naši navijači – kazao je Mourinho.
U posljednjoj sezoni na klupi kraljevskog kluba ostao je bez prvenstva, u polufinalu Lige prvaka ispao je od Borussije Dortmund, a kad je u finalu Kupa izgubio od Atlética, bilo je jasno da je to kraj.
– Hvala vam na svemu i želim vam sve najbolje u budućnosti. Bilo je divno surađivati s najboljim trenerom na svijetu – napisao je tada na oproštaju Luka Modrić.
Hrvatski kapetan imao je sjajan odnos s Portugalcem, ali u tom trenutku u Realu još nije imao status kakav uživa danas da bi mu mogao više pomoći u odnosu s igračima koji su se protiv njega bunili. Ipak, baš ta činjenica da je Mourinho u Madrid doveo Modrića, koji je poslije bio ključni igrač u pohodu na tri Lige prvaka, po mnogima je najveća Joseova ostavština Realu.
Slijedio je povratak u Chelsea, ali to više nije bio onaj stari Mourinho. Njegove svađe više nisu bile toliko simpatične, a ljudima je počeo ići na živce njegov “nakaradni” stil igre u kojem je ubijao ljepotu. Iako je u svojoj drugoj sezoni nakon povratka u London osvojio naslov prvaka Engleske, vidjelo se da nešto ne štima, a to je eskaliralo već u sljedećoj sezoni u kojoj je Chelseaju priuštio jedan od najgorih ulazaka u prvenstvo u povijesti. U prosincu 2015. opet je dobio otkaz.
Trener takvog kalibra nije mogao dugo biti bez posla, iako su već krenula prva podcjenjivanja u kojima se pisalo da ga je Manchester United uzeo na temelju stare slave. No, preporučio ga je veliki sir Alex Ferguson, koji je bio njegov veliki zagovornik. U prvoj sezoni to je još i dobro izgledalo, osvojio je tri trofeja: engleski Superkup, Liga kup i Europsku ligu. No, već u drugoj došlo je do drastičnog pada, a sve je kulminiralo porazom od Seville u osmini finala Lige prvaka. Uslijedio je - novi otkaz.
Danas je trener Tottenhama, ali rezultati mu nisu sjajni. Muče se Spursi u prvenstvu, a u Ligi prvaka već su ispali od Leipziga. Portugalac je daleko od najslavnijih dana i ne napravi li značajnu evoluciju u svom radu, uskoro bi mogao češće biti u ulozi sportskog sukomentatora nego na klupi. Deset je godina prošlo od njegova posljednjeg naslova prvaka Europe, a pet otkad je osvojio nacionalno prvenstvo. Slika božanstva iz 2010. sve je bljeđa...
>>> Pogledajte detalje novih mjera
Bravo Staniću!