Sredinom 80-ih, preciznije od 1984. do 1988. godine, Damir Burić (55) bio je nogometaš Splita, u kojemu je i ponikao. Bila je to druga zlatna eura kluba iz Parka mladeži (tadašnjeg Parka skojevaca), jer je u sezoni 1983./1984. izboren plasman u tadašnju Drugu saveznu ligu.
Split su tada prozvali “Mali Nottingham”, uspoređujući ga s velikim engleskim klubom Nottingham Forestom, a u drugoj ligi nastupao je do 1987. godine kada je ispao i postao član Međurepubličke lige zapad. Tomo Škarica bio je Burićev suigrač u RNK Split, a i danas mu je jedan od najboljih prijatelja.
– Da, skupa smo igrali za Split, a u tom razdoblju trenirali su nas Viđak, Špaco Poklepović i Vinko Begović. Bili smo dobra, prava klapa, ja sam bio napadač, Damir vezni igrač – počeo je svoju priču Omišanin Tomo Škarica, danas ugostitelj.
Bio je medicinski fenomen
Kaže kako je svim igračima Splita tada bio san prijeći u Hajduk.
– Kada je Split ispao iz druge lige, Damir Burić, Ervin Boban i ja smo, onako među sobom, razgovarali kako bi bilo lijepo igrati za Hajduk. U to vrijeme u Hajduk se trebao vratiti Tomislav Ivić. Međutim, nismo nikada dočekali njihov poziv. Barem ja. Naime, pričalo se kako je Damir kasnije, netom prije odlaska u Njemačku, imao poziv tadašnjeg direktora Hajduka Jurice Jerkovića, ali onda se dogodila ‘ona’ utakmica u Postirama – dodaje Škarica.
Ta famozna utakmica na Braču usmjerila je Burićevu karijeru. Bundesligaš Waldhof iz Mannheima bio je na pripremama na Braču i odmjerio je snage sa Splitom, u čijim je redovima najbolji igrač bio – Damir Burić. Uslijedio je poziv u Njemačku i popularni Šolta nije puno razmišljao. Kao što je poznato, sljedećih 19 godina proveo je u njemačkim klubovima.
No, vratimo se RNK Splitu. Zašto Burić ne pokazuje emociju prema matičnome klubu, kao da se od njega udaljio? – pitamo Tomu Škaricu.
– Znate kako je, Splićani vole i RNK Split i Hajduk, u svima nama je neka emocija i neki dišpet, i svi smo jako osjetljivi na nepravde bilo kakve vrste. Tako i Damir; vjerojatno je u pitanju neka nepravda koju je negdje doživio dok je bio u RNK Split, neki nedostatak poštovanja... No, dok je bio igrač, Damir je bio bespoštedan, neumoran, nikada se nije štedio. Bio je pravi timski igrač, njemačkog tipa. Imao je uređenu snagu, energiju, na testovima izdržljivosti pokazivao je iznimne mogućnosti, bio je medicinski fenomen – nastavlja Škarica.
Je li vas Damir konzultirao oko novoga preuzimanja Hajduka?
– Javio mi se kada je već bio prihvatio ponudu. Ja sam mu kazao da je upao u kašetu brokava, kako je vrlo hrabar kad je pristao miran život zamijeniti uzbuđenjima i stresovima na klupi Hajduka. Ali, on je čovjek dišpeta, i dobro zna u što se upušta – dodao je Škarica.
Damir Burić 1988. godine postao je igrač Waldhofa, suigrač pokojnog Dinamova braniča Zvjezdana Cvetkovića. Iz toga vremena sjeća ga se Zvjezdanov sin Igor, tehniko Lokomotive.
– Sjećam se, a tada sam bio dječak, da je tata pomogao Buriću u prilagodbi u Njemačkoj, da su se dosta privatno družili. Puno godina kasnije, 2015., kada su Hajduk i Lokomotiva bili na pripremama na Pohorju, prišao sam Buriću i pitao ga: “Sjećate li se Zvjezdanova sina?”. Odgovorio mi je: “Naravno.” Kada sam mu rekao da sam to ja, bio je iznenađen, nije me prepoznao. Ali, bilo mu je drago, i od tada se uvijek srdačno pozdravimo.
Malo je poznato kako je Damir Burić na kraju igračke karijere bio igrač i trener tadašnjeg regionalnoga njemačkog ligaša Ingolstadta. Trenersku školu završio je Kölnu, u generaciji Jürgena Kloppa i Joachima Löwa, i Tomo Škarica će reći kako je kao najbolji student tada bio izabran za kapetana momčadi koju su činili svi treneri u klasi. Damir Burić, nakon epizode u Waldhofu (59 nastupa), potom sedmogodišnje ere u Freiburgu (133 nastupa), igračku je karijeru okončao u tadašnjem drugoligašu Borussiji iz Mönchengladbacha (13 nastupa). Posljednju utakmicu za BM odigrao je 20. 12. 1999. protiv Nürnberga (4:0).
Burić je u Borussiji bio suigrač dvojice hrvatskih nogometaša, Slađana Ašanina i Željka Sopića.
– Damir Burić priključio nam se pred kraj karijere, kao 35-godišnjak, trener nam je bio Hans Meier – prisjeća se Sopić i nastavlja:
– Kod nas je igrao na poziciji zadnjega čovjeka obrane u sustavu 3-5-2. Bio je pouzdan igrač, davao nam je sigurnost, imponirao je mirnoćom, imao je ogromno iskustvo. O Buriću mogu govoriti samo u superlativima, kao igraču i čovjeku.
Kako ste doživjeli njegov povratak u Split?
Otišao u čudnim okolnostima
– Kao povratak pravoga hajdukovca u klub koji voli, i nije me to nimalo iznenadilo. On je u prvom mandatu bio prisiljen otići iz Hajduka u čudnim okolnostima, koje nisu imale veze sa sportom. Sada se vratio i on je zaista top rješenje za Hajduk – dodao je Sopić.
Damir Burić najprije je u Njemačkoj učio uz legendarnog trenera Freiburga Volkera Finkea, kojemu je bio pomoćnik dvije godine. Potom je u Freiburg stigao Robin Dutt, te s Damirom Burićem kao prvim asistentom surađivao sve do 2014.; dakle, u Freiburgu, potom u Bayeru, na kraju i u Werderu. Dutt i Burić bili su skupa u Bayeru u sezoni 2011./2012. kada je njemački klubu u osmini finala Lige prvaka primio sedam komada od Barcelone (1:7), a samo Messi im zabio pet golova.
>>> Pogledajte kako navijaju Splićani
