Hrvoje Horvat mlađi po drugi put sjeo je na klupu hrvatske rukometne reprezentacije. Naravno, drugi put kao pomoćni trener Lini Červaru. Prvi je put u stručni stožer izabran je uoči Eura Hrvatska 2018. bila domaćin. Nakon što smo osvojili peto mjesto, smijenjen je cijeli stručni stožer, svi osim izbornika Line Červara.
– Što se tiče tog Eura, mogu samo reći da sam, kao i svi, bio razočaran. Očekivali smo na domaćem parketu nadmetanje za medalju, ali ostali smo “kratki”. Imali smo dobar vjetar u leđa, sjajno ozračje na tribinama, ali nas je jako uzdrmala ozljeda Domagoja Duvnjaka već u prvom susretu protiv Srbije – kaže Hrvoje Horvat.
Tata nosio zastavu na OI ‘72.
Brže no što se očekivalo vratili ste se u stožer reprezentacije?
– Kao i svakom igraču, i nama trenerima velika je čast kada nas pozovu u reprezentaciju. Istina, jako sam se iznenadio kada su me pozvali, ali sam bez razmišljanja pristao i evo me, sad sam tu. Poziv u reprezentaciju znači da se moj rad prati i cijeni, a tome se posebno radujem.
Ove pripreme obilježio je niz ozljeda – Mihić, Mileta, Šebetić, Martinović.
– Nevjerojatan peh. I to sve ozljede na mjestima gdje smo “tanki”. Tko bi rekao da će se na pripremama ozlijediti čak dva desna vanjska – ističe Horvat.
San mu je da barem kao trener osvoji olimpijsko zlato.
– Htio bih nastaviti obiteljsku tradiciju. Tata Hrvoje osvojio je zlato na OI u Münchenu 1972. godine. Na svečanom otvaranju nosio je i zastavu bivše države. Moj šogor Iztok, nažalost pokojni, osvojio je zlatnu olimpijsku medalju na Igrama u Atlanti 1996. godine...
Hrvoje Horvat jedan je od rijetkih koji je imao dobru igračku karijeru i uspješan je i kao trener. Igrao je u bjelovarskom Partizanu, zagrebačkom Medveščaku, Zagrebu, Dubravi, a tu su i dvije kraće epizode u Švicarskoj i Njemačkoj. Najveći igrački staž odradio je u PPD Zagrebu gdje je igrao na mjestu srednjeg vanjskog.
– Srednji bek produžena je ruka svakog trenera na terenu. On mora imati viziju, u svakom trenutku mora znati gdje se koji igrač nalazi kako bi zamišljeni plan momčad provela u djelo.
Želim klupu europskog diva
Još i danas se prepričava njegova sjajna igra u Kielu 14. prosinca 2002. godine. Zagrebašima je trebala pobjeda za ulazak u četvrtfinale Lige prvaka. I hrvatski prvak pobijedio je s 28:24, uz sjajnu igru Hrvoja Horvata koji je postigao sedam pogodaka. Bila je to sjajna generacija – Matošević, Lacković, Špoljarić, Maglajlija, Sulić, Farkaš, Šprem...
– Zaista se ne sjećam kada sam se počeo baviti trenerskim poslom. Mislim da je to bilo 2005. godine kada sam sjeo na klupu Dubrave, prvo kao igrač-trener, a potom i kao prvi trener. U svim tim godinama koliko sam bio u Dubravi klub je došao do statusa trećeg kluba u Hrvatskoj, iza PPD Zagreba i Nexea. Jedne sezone igrali smo u finalu Hrvatskog kupa. Kroz klub je prošlo puno kvalitetnih igrača – Štrlek, Kovačević, Raković, Butorac, Pavlović, Vučko, Vida... – priča mlađi Horvat.
Kako je trenerski rastao tako je dobivao prilike u rukometnom savezu pa je vodio kadete i juniore. Potom je dobio poziv Nexea, gdje je trener i danas.
– Jezičnu gimnaziju završio sam s odličnim uspjehom, a potom i Kineziološki fakultet u Zagrebu – smjer rukomet. U rukometu se nastojim usavršavati iz dana u dan. Odlazim na brojne trenerske seminare koje održava Hrvatski rukometni savez, najčešće pri kampovima reprezentacija, kadetske, juniorske i seniorske. Također, posjedujem i tzv. Master licenciju koja je u svijetu rukometa jako cijenjena – ističe Horvat.
Bio je i odličan igrač rukometa na pijesku.
– Na SP-u u Španjolskoj okrunili smo se naslovom svjetskih prvaka, a također, u više navrata osvojili smo i zlatno odličje na europskim prvenstvima. Još je jedna anegdota da smo prije odlaska na prvo natjecanje u rukometu na pijesku pravila tog sporta učili u zrakoplovu – prisjetio se Horvat.
Posao u Nexeu?
– Dok sam na čelu Nexea, cilj mi je tu dužnost obnašati časno i odgovorno i s Nexeom igrati zapaženu ulogu u Hrvatskoj i Europi. Svojim postignućima želim dokazati da sam sposoban jednog dana voditi i neki od europskih velikana – zaključio je Horvat i zaključio:
– Volio bih da na Euro dođe tata, on mi je velika podrška i uvijek mi da neki dobar savjet. No, mama je jako bolesna pa ne znam hoće li moći doći.
>> Pogledajte i što je u studiju Večernjeg TV-a rekao Ivica Obrvan
