U Osijeku, na poprištu bitke Hrvatska – Češka, razgovarali smo s posljednjim Slavoncem koji je igrao za našu nacionalnu momčad, 33-godišnjim Milom Škorićem iz Novih Mikanovaca. Nema više Osijekovih igrača u reprezentaciji, kako to objasniti?, pitali smo Škorića, legendu Osijeka, sada igrača šampionske Rijeke.
– Zatekli ste me s tim pitanjem. O.K., možda ih trenutačno nema, ali doživljavam ovo kao prolaznu fazu. Osijek je uvijek davao igrače reprezentaciji, a bit će tako i ubuduće – odgovorio je Mile.
Jedini predstavnik Slavonije u vatrenima zapravo je Našičanin Toni Fruk. Može li on već sada pomoći reprezentaciji da bude još bolja?
– Apsolutno. Toni već dvije sezone pokazuje kako je među najboljima, ako ne i najbolji igrač Hrvatske lige. On je zaslužio izbornikov poziv i naravno da mislim da može pomoći reprezentaciji. Na kraju, zbog toga je i ovdje s njima. Izbornik zna zašto ga je zvao i kako mu Toni može pomoći.
Proteklu sezonu uljepšali ste si svojom prvom titulom, naslovom prvaka s Rijekom, u koju ste ugradili tri nastupa. Premalo?
– Razmišljao sam o tome, kako ljudi mogu reći “malo je odigrao utakmica”, i naravno da mi je žao zbog toga, ali na ozljedu nisam mogao utjecati. Sigurno bih igrao više da nisam bio ozlijeđen. No, eto, opet sam bio dio momčadi, i valjda je tako moralo biti, da i ja osvojim tu titulu.
Jeste li zbog toga i došli iz Kine, jeste li zimus bili “namirisali” da se sprema trofej?
– Rijeka me dovela da joj pojačam obranu nakon odlaska Galešića, vidjevši u meni iskusnog igrača, bivšeg reprezentativca, nekoga tko ima bezbroj utakmica u HNL-u. U tom trenutku Rijeka je već bila na prvom mjestu, i znali smo da ćemo do kraja biti u igri za titulu. I da, namirisao sam naslov prvaka; naime, u jesenskom dijelu prvenstva pratio sam u Kini nastupe Rijeke, i tada sam sam s prijateljima komentirao kako Rijeka igra najbolji nogomet. Na kraju je zasluženo osvojila naslov prvaka.
Mile, u Osijeku u ponedjeljak igra reprezentacija, čiji ste i vi donedavno bili član. Imate sedam nastupa, bili ste na Euru 2020. Koliko vam je sve to značilo?
– Uh, mogao bih o tome dugo, dugo pričati... Za mene je to nešto neopisivo; svaki onaj trenutak kada uđeš u autobus reprezentacije, kada krenu pjesme u vožnji do stadiona, pa kada izađeš na travnjak, pred navijače... Ja se i sada naježim dok se toga prisjećam! Na primjer izlaska pred navijače uoči utakmice sa Španjolcima u Kopenhagenu. Ma, definitivno ću pamtiti svaku minutu odigranu za Hrvatsku. Dobro, nisam ih baš puno imao, ali ostvario sam san svakog našeg dječaka: nosio sam dres hrvatske reprezentacije!
Najdraži trenutak u reprezentaciji?
– Utakmica protiv Portugala u Splitu (u studenom 2020., nap.a.), u kojoj smo bili poraženi 2:3. Bio je to najjači suparnik protiv kojeg sam igrao, a za svoju izvedbu dobio sam najveće pohvale. Nekoliko dana prije te utakmice nastupio sam za Osijek u utakmici Kupa u Kurilovcu, i nakon nje nazvala me bila Iva Olivari i kazala mi da je aktiviran pretpoziv. Tada sam sjeo u auto i krenuo za Split. I tako sam igrao protiv Cristiana Ronalda.
Imate li posebnu uspomenu s te utakmice, nečiji dres?
– Nisam skupljač dresova, ali zato imam uokvirenu fotografiju koju čuvam u svojoj kući, upravo je gledam: na njoj smo na terenu šest Zlatnih lopti i ja; Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i Mile Škorić!
S kim ste bili najbliskiji u reprezentaciji?
– S Bornom Barišićem i Domagojem Vidom, s njima sam bio suigrač u Osijeku. Ali, bio sam i blizak s momcima iz HNL-a. Kada sam prvi put došao na okupljanje, a bio sam iz manjeg kluba, naravno da sam osjetio respekt prema zvijezdama reprezentacije, ali onda sam s njima proveo dvije godine i među njima osjećao sam se kao starosjedilac. Prihvaćen sam bio fenomenalno. Što se kaže, što su ti igrači veći, to su skromniji. Oni su mi bili velika podrška.
A izbornik Zlatko Dalić?
– Njemu ću dovijeka bio zahvalan, jer on me uveo u reprezentaciju, i kod njega sam kontinuirano bio na pozivima ili pretpozivima. On me cijeni kao igrača, rekao mi je to puno puta, i rekao mi je i da bi me više koristio da na mojoj poziciji nisu bili Vida, Lovren, Ćaleta-Car, Pongračić, dolazio je Gvardiol.
Kako gledate na trenutačnu formu reprezentacije, s osvrtom na 7:0 s Gibraltarom?
– Gibraltar nije mjerilo, ali ako odigraš onako ozbiljno i odgovorno, i zabiješ sedam komada, onda definitivno jesi u formi. I u formi ćemo biti i protiv Češke, uvjeren sam u to, i ne sumnjam u našu pobjedu. Prekvalitetni su to profesionalci, predobri igrači, ma nema tu problema s formom nikakvih. Premda znam – kao netko tko igra nogomet cijeli život – upravo kada imaš utakmicu koju bi trebao pobijediti – ta ti je najteža. Definitivno Česi nisu za podcijeniti, i svašta se u toj utakmici može dogoditi, ali ako sve bude normalno, u skladu s našom kvalitetom, pobjeda uopće ne dolazi u pitanje.
Jednom ste bili s reprezentacijom u Osijeku, zaigrali ste protiv Walesa 2019. godine u završnici utakmice. Kakva je osječka vibra prema reprezentaciji iz perspektive igrača?
– Kao Slavonac moram reći da je to za mene posebna vibra, ali – najiskrenije – u Maksimiru, na Poljudu, na Rujevici, gdje god sam bio s reprezentacijom – naboj i ozračje bili su fenomenalni. Nije to floskula, ni diplomacija, zaista je tako. Tome su naravno pridonijeli rezultati reprezentacije, ali publika i te kako prepoznaje koliko svaki igrač strastveno i sa srcem igra za reprezentaciju. Da nam je ona svima svetinja – zaključio je Mile Škorić.
Škorića sretoh jednoć na crpki u Retfali...