Kada se sjetite da Španjolci imaju svoju prepoznatljivu “tika-taka” igru, Talijani (kojih nema na Svjetskom prvenstvu) imaju “catenaccio”, Brazil igra samba-nogomet, a Nizozemci su još od 70-ih poznati po “totalnom nogometu” pa su predvođeni pokojnim Johanom Cruijffom jednostavno tjerali ljude da se zaljube u takav nogomet... Kada sve to stavite na papir shvatite da je identitet u ovoj igri zapravo jako bitan. A kakav je identitet Nigerije, prvog protivnika hrvatske izabrane vrste na Svjetskom prvenstvu u Rusiji? Neki kažu da ga uopće nema. Kažu da Nigerijci u Rusiju dolaze bez identiteta, bez stila, bez plana...
Vodi ih Nijemac Rohr
Ne zvuči to dobro ni motivirajuće za njih jer identitet je ključan u ovom kapitalistički nastrojenom svijetu nogometa. Identitet i kvaliteta su zapravo jedino što nogometu sada i ostaje. Najbolji primjer za to su Nijemci. Naime, Elf je imao katastrofalnu eru na Euru 2000. godine nakon što ga je napustio već u grupnoj fazi. Ljudima u DFB-u tada se upalila žaruljica jer su shvatili da nešto sustavno ne valja. Shvatili su da im je potreban novi pristup. Počeli su tako ulagati ogroman novac u mlade kategorije i razvoj njemačkog nogometa... Štoviše, naložili su svakom klubu u zemlji da u svojim akademijama na svim razinama moraju igrati na određeni način. I što je takav plan donio? E, pa četrnaest godina kasnije Njemačka je postala svjetski prvak. U tom su procesu ponikli i neki od velikih igrača današnjice, poput Götzea, Reusa, Kroosa, Özila, Müllera... No, problem u cijeloj priči jest to što situacija u Njemačkoj i Nigeriji nije ni približno slična. Tako da Afrikanci moraju pronalaziti neka nova rješenja. Na dobrom su putu da izgrade nešto približno tom famoznom identitetu.
Oni većinom igraju brz nogomet temeljen na atleticizmu i snazi koji je više orijentiran na posjedovanje lopte i brze protunapade. E, a sada je vrijeme da to konkretiziraju i pretvore u globalni brend koji bi u konačnici mogao uspjeti. Nigerija u svojim redovima ima moćne pojedince. Većinom su to igrači koji igraju u engleskoj Premijernoj ligi, u Portugalu, Turskoj... Najveće ime zasigurno je ono Chelseajeva igrača Victora Mosesa, no tu su i John Mikel Obi, Wilfred Ndidi, Ahmed Musa, Alex Iwobi, nećak legendarnog Jay-Jaya Okoche... Svi oni redom su potkovani igrači koji bi pod vodstvom preciznog Nijemca Gernota Rohra mogli pokazati da Nigerija na Svjetsko prvenstvo ne dolazi turistički. Rohr ih vodi već dvije godine. Bivši je obrambeni igrač Bayerna, a najveći dio karijere proveo je u Bordeauxu gdje je i započeo trenersku karijeru. Prije Nigerije vodio je Burkinu Faso i Gabon i profilirao se kao stručnjak za afrički nogomet. Pa kako je njemu, tako je i igračima u interesu vratiti tu moćnu nogometnu vrstu na stare puteve kojima su krenuli još početkom 90-ih kada su i stupili na svjetsku scenu. Od tada su se na SP-u pojavili tri puta.
Znaju iznenaditi
Superorlovi, kako ih zovu, tako žele povratak u vrh svjetskog nogometa jer je nekada njihova igra privlačila ljepotom. Posebice kada bi dio nje bili driblinzi legendarnog Okoche. Možda se netko od njihovih igrača ugleda na njega pa u Rusiji vrati sjećanja na njegove majstorije. No, bilo kako bilo, stvarnost je takva da Nigerija na SP-ima nikada nije otišla dalje od osmine finala, a sada je prvenstvo izborila kao prvoplasirana momčad u skupini sa Zambijom, Kamerunom i Alžirom. U Rusiju će doći kao najmlađa reprezentacija, s prosjekom godina 24,9. A ako im već treba tražiti mane, onda je to obrana koja kvalitetom zaostaje za napadačkim dijelom, no i to ćemo provjeriti u subotu, kada u 20 sati na stadionu Kalinjingrad kreću u dvoboj s Hrvatskom.
U pripremnim se utakmicama protiv Engleske (izgubili 1:2) i Češke (izgubili 0:1) nisu proslavili. No, kažu da za vatrene možda imaju rješenje. – Mislim da sada, nakon što smo gledali njezin susret s Brazilom, znamo kako se suprotstaviti Hrvatskoj – rekao je njihov lijevi bočni igrač Elderson Echiejile koji potom s momčadi igra s Islandom (22. lipnja) i Argentinom (26. lipnja). Iako nisu najjači, nisu ni bezazleni jer ponekad znaju biti “divlji”, iskočiti iz svog taktičkog rasporeda i iznenaditi.
Pet komada, to je mjera za šuftere, neka budu sretni da se na tome stane