Brat i sestra, devetogodišnji Jan i dvanaestogodišnja Petra Mikulić iz Slavonskog Broda, rođeni su pobjednici. Na Svjetskom kupu u Mađarskoj, jednom od najjačih turnira u svijetu koji je ove godine okupio više od tri tisuće boraca, Petra se okitila srebrom, a Jan broncom.
No to je samo vrh ledenog brijega u sjajnom nizu uspjeha koje već godinama ostvaruju ovi vrlo mladi, ali iznimno talentirani sportaši, članovi Kickboxing kluba Tigar Brod.
Jan je višestruki prvak Hrvatske u kik-boksu, savate boksu i te-kvon-dou, osvajač Svjetskog i pobjednik Hrvatskog kupa, dok je Petra višestruka prvakinja Hrvatske u te-kvon-dou i savateu, europska prvakinja, osvajačica Svjetskog kupa i dvostruka viceprvakinja Hrvatske u kik-boksu.
Zajedno su osvojili 120 medalja, pri čemu je Petra za nijansu uspješnija jer je starija i krenula je malo ranije.
Bore se i između sebe
– Petra i Jan kontinuirano imaju odlične rezultate, doista su nevjerojatni. Međusobno se potiču i velika su podrška jedno drugom – kaže trener malih brodskih “tigrova” Goran Ivezić.
Doista, brodski dvojac gazi sve pred sobom. Pred njima su padale i svjetske veličine, a na domaćim borilištima gotovo da i nemaju konkurencije. Na nedavnom Prvenstvu Hrvatske u Omišu Jan je sve oduševio pobijedivši dvaput zaredom prekidima u prvoj rundi rezultatom 10:0.
– Jan je vrlo čvrst za svoj uzrast, borac od glave do pete i traži izravni duel, dok se Petra više oslanja na tehniku. No imaju i jednu zajedničku crtu – oboje su veliki radnici i dolaze na sve treninge – objašnjava Ivezić.
Naizgled miroljubivi i bezopasni, na terenu su oboje beskompromisni borci. Na njihovim mečevima bude i udaraca i plača, ali ne zbog boli, nego ega, koji biva povrijeđen kada izgube. Dogodi se i pokoja manja ozljeda, ali nikad ništa ozbiljno.
– Dvanaest godina sam u klubu i ne sjećam se da se ikada dogodio neki prijelom. To su dečki i cure koji su spremni, koji svaki dan rade i koji točno znaju što ih očekuje i kako se treba ponašati – govori Ivezić. Jan i Petra izgledaju prilično ozbiljno za svoju dob. Takvi su i na natjecanjima. Ponekad u isto vrijeme imaju borbe u point fightingu i u light contactu pa se ne stignu ni odmoriti. Sjećaju se kada su u jednom danu imali dvanaest pobjeda.
– Ja sam na Prvenstvu Hrvatske osvojio zlato u light contactu i srebro u point fightingu. Bilo je naporno, jako puno mečeva i cijeli dan smo se borili – ozbiljno kaže Jan. Osim sa suparnicima u ringu, Petra i Jan znaju se i međusobno “pofajtati”. Nije to ona prava tučnjava, nisu oni ni ista težinska kategorija (Jan ima 35, a Petra 43 kilograma), ali kada ukrste rukavice – ne štede se. Budu to pravi “momački” sparinzi. Tko je jači, pitamo.
– Volimo trenirati i ništa nam nije teško. Da, ponekad se borimo i međusobno, ali na kraju uvijek sve završi kako treba – zagonetna je Petra.
Ljute se na sebe kada izgube
Veliku podršku Janu i Petri je njihov tata Željko Mikulić, jedan od trenera u klubu. Upis na kik-boks bio je zajednička ideja, kroz taj sport oni se uče vještinama samoobrane i ujedno jačaju svoje samopouzdanje. U čemu je tajna njihovih uspjeha?
– Sve je u volji, radu i učenju. Kada izgube, oni se naljute sami na sebe, a uz tu ljutnju još bolje odrađuju treninge. Dok druga djeca treniraju dva do tri puta tjedno, oni su tu pet do šest puta i još idu na trčanje i plivanje. Evo, baš danas u pola sedam ujutro Jan je istrčao šest kilometara iako su praznici – kaže tata Željko koji se nekada i sam bavio borilačkim sportovima.
Na Svjetskom kupu u Mađarskoj Petra je udarila u blok i ozlijedila stopalo. Malo je šepala i Željko je, nakon što joj je pružio prvu pomoć, odlučio predati finalni meč. Petra je bila jako ljuta, htjela je pobijediti i pitala ga je zašto je to učinio.
– Znam da joj nije bio pravo, ali morao sam predati meč da ne bi došlo do pogoršanja ozljede. Njeno zdravlje je najvažnije – prisjeća se tata Željko.
