Te se godine, na mala vrata, pokraj Mirka Barišića ušuljao i čovjek koji će na poseban način obilježiti sljedeće desetljeće plavih. Radi što hoće i ni za što ne odgovara. A kako radi i kakvu popularnost uživa, treba poslušati samo glas s tribina...
To kako Dinamov i Barišićev gazda sustavno, temeljito i dosljedno srozava ugled plavih već zaslužuje i nagradu. Teško je, naime, pronaći funkcionara koji bi se s toliko strasti inatio publici i mazao joj oči, radeći isključivo na vlastitoj promociji, gradeći kult ličnosti od kojega Dinamo rezultatski nema nikakve koristi. Ima desetke milijuna i pobjeđuje samo - Hajduk.
Usuđujemo se reći kako je eliminacija od Sheriffa jednaka sramoti igranja u ligi za ostanak prije pet godina. Dinamo, koji je u posljednje četiri godine zaradio više od 80 milijuna eura i kojemu Grad godišnje ubrizga još 5,5, izbacuju anonimni tipovi iz Tiraspola, koji nikada nikoga u gostima nisu pobijedili. U Transnistriji će 4. kolovoza odsad biti svetak, slavi se dobročinitelja iz Zagreba...
U toj već toliko puta ispričanoj priči o najvećim gubitnicima ovoga dijela Europe, tužni lik ispao je jedan karizmatični trener, stručnjak koji je pobjeđivao europske velikane u Ligi prvaka.
U što se to Zeko uvalio, kako je uopće “popušio” ovu priču? Jer, ovo je močvara iz koje ne bi isplivali Capello i Mourinho zajedno, kada bi se primili ovih kapitalaca sa svih strana svijeta. Poštenih dečki koji se nisu gurali u Dinamo, nego ih je taj klub pažljivo birao. Skautirao, skupljao informacije o njima i kupovao, bez ikakvih kriterija. Braća kao da su se natjecala tko će pronaći gorega. Onaj koji je našao Calella još uvijek je u nedostižnom vodstvu...
Velimir Zajec naivno je povjerovao kako će prema Ligi prvaka krenuti barem s istim snagama koje su izvukle prošlu sezonu. I opet, kao da su birali najidealniji trenutak kad će ga minirati, uoči 3. pretkola kada bi Mandžukić bio neprocjenjiv.
To je taj trgovački duh koji vlada Dinamom: prodaj odmah, što prije, ne pitaj trenera, predsjednika, nikoga! Trpaj, trpaj! Milijun gore, sve smo bliže stotki! I onda Dinamovu stotku, sto godina postojanja, najviše slave majstori iz Transnistrije. Žele u Zagreb i dogodine, jer već sad znaju da neće biti Sammira.
Nakon Sheriffa opet smo se sjetili Nove Gorice, kada je Dinamo bio na aparatima protiv veterana iz Kopra. I možda bi bilo bolje da je ondje odmah izletio. Tri dana bi ga se razapinjalo i danas se toga više nitko ne bi sjećao. Ovako je najprije došao Sheriff, a sada stiže još nešto mnogo gore. Dinamovim traumama i šokovima nikad kraja! Tko će to preživjeti? Zeko teško. Složna braća - svakako!
Koliko gluposti je napisano u ovom clanku to je fascinantno. Mamic barem nije poznat po tome da prodaje odmah, a mandjukica je drzao previse po misljenju novinara VL prije nekoliko mjeseci!