“Živim za to da sa što više ljudi podijelimo svoju glazbu. No bez obzira na to koliko obožavatelja imali, vjerojatno ću se i dalje baviti glazbom i biti sretan lik, a mislim da to mogu tvrditi i za ostatak Mayalesa. Za dobru glazbu ne treba se brinuti, no kamo sreće da za života uživaš samoodrživost. To je privilegij rijetkih. Međutim, Mayales već sada uživa zanimanje nestvarno mnogo ljudi, čak i etera. I dalje je to manjina, ali dovoljan je izazov”, govori Petar Beluhan koji s Vladimirom Mirčetom i Lukom Gečekom čini okosnicu Mayalesa.
Prošle godine objavili su album “Simbol za Sunce”, koji je ocijenjen jednim od najboljih u regiji te je malo koga iznenadilo što je ovjenčan nagradom Porin, baš kao i sva ostala njihova izdanja. Pjesme koje su napisali za svoje albume izvest će i na zagrebačkom koncertu 14. srpnja.
“Iako nam je svaki koncert izazov, nastup na kultnom krovu Muzeja suvremene umjetnosti mora biti nešto posebno. Osim što je kompliment već to što organizatori svake godine traže najaktualnija imena na sceni, sam je prostor originalan”, govori glazbenik i otkriva koliko je lokacija važna za dobar koncert.
“I jest i nije bitna. Znam da ponavljam floskule, ali treba se poklopiti više stvari za dobar koncert. Osobito se veselim što na Krov dolazimo nakon niza sjajnih koncerata. Bend je napaljen poput bika prije izložbe, iako smo dobili neku patinu putem pa je trema manja, a izvedba bolja. Osim toga i publika nas voli. To je fora”, govori.
Za velike koncerte bend uvijek priprema iznenađenja. Koja su spremna za ovaj koncert ipak ne žele otkrivati, no poznato je da će ga otvoriti projekt dRUMELODY.
“Za ovakve prilike uvijek ubacimo nešto što već dugo nismo svirali, ostalo ćemo još neko vrijeme zadržati kao iznenađenje”, rekao je Beluhan koji s prijateljima i kolegama stalno prikuplja ideje i 'uvijek je komadić mozga u nekoj kreativi', no o novom albumu još ne razmišljaju.
A što s dvadesetak pjesama koje su spremne, no nisu našle mjesto na “Simbolu za Sunce”?
“Nakon svakog albuma ostane desetak pjesama, uz pjesme koje nastaju usput. Ima toga dosta po našim kompjutorima i mobitelima, ali morate znati da kad napokon uđete u studio puno toga što planirate ispadne drukčije. Tijekom snimanja albuma “Simbol za Sunce” ispalo je barem pola predviđenih pjesama, zamijenile su ih pjesme koje bi u međuvremenu snimili”, objašnjava, no zaliha pjesama ne znači i odmor.
“Možemo ići na odmor, ali je upitno treba li nam. Doista je gušt kad sve to bilježiš - rekli bi komponiraš. Od toga ne bježiš na odmor”, govori pjevač koji je u jednom intervjuu rekao da kreativna sloboda ima i cijenu.
“Ukratko, svatko tko je posvećen svojem poslu i strasti ponekad teško hvata korak sa svakodnevnim okruženjem, ponekad bude 'zamotan' i pogubljen ili pak introvertiran, neshvaćen i lud. Ništa nije tragično, no može biti zeznuto”, objašnjava. Glazbenici ne plaćaju samo tu cijenu za slobodu, tu su i računi, troškovi svakodnevnog života te većina članova ima barem još jedan posao.
“Ne samo Hrvatima, većini glazbenika glazba, nažalost, nije dovoljna za pristojnu egzistenciju. Ne usudim se pomisliti koliko je to teško. Ipak dio nas uspije posložiti život tako da uhvatimo ravnotežu sa svemirom pa ništa ne bude tragično. Štoviše, češće ćete od nas pristojnih glazbenih klošara čuti frazu 'život je lijep'. Osobito nas koji smo svjesni da je ponekad veći luksuz baviti se sobom i svojom kreacijom nego za sigurne plaće robovati poslodavcu”, objašnjava Zagrepčanin koji se nada da će u Mayalesu jednog dana zasvirati i njegova djeca. Za kraj dodaje kakvi želi da članovi budu u sljedećih 25 godina benda.
“Produktivniji, podjednako perfektni i u istoj postavi. Želim da se ustraje na kvaliteti i izvrsnosti. Iako to može izgledati kao Sizifov posao, spomenutoj manjini to će puno značiti. A da ne govorim kako na tome treba ustrajati i zbog naše djece”.
