Kad bi imao smisla za marketing, ZET (Zagrebački električni tramvaj) trebao bi postati doživotni (i izdašni) sponzor Tram 11, hip hop postave koja je za reklamu “jedanaestice” učinila više nego čitav zagrebački Holding.
Vjerojatno to najbolje znaju vozači tramvaja i ostali radnici koji svakodnevno i svakonoćno mogu provjeriti dijagnoze iz oporih pjesama Tram 11. Upravo je životnost tekstova Tram 11 unatrag dva desetljeća izdržala provjeru, jer radi se o vjerodostojnim zapisima stvarnog, a ne ušminkanoga gradskog života. Pričama koje su ostavile dovoljnog traga da Tram 11 napune veliki Dom sportova i sada objave DVD i CD “Jedanajstica u Domu sportova” (Menart) na kojem su sakupili sav minuli rad. No, da bi otišli u mirovinu (izgleda sa 67 godina), još će se morati navoziti i naraditi, pa se čini logičnom vijest da General Woo i Target rade na novom albumu, kao i da 13. srpnja nastupaju na krovu Muzeja suvremene umjetnosti.
Nije puno tramvaja dobilo takvu reklamu, a pogotovo ne tako uvjerljive zapise kojima su uz kolege domaćem hip hopu dali aureolu nasušno potrebne iskrenosti i strasti bez koje bi domaća popularna glazba bila otupljena i neangažirana. No, priča o “jedanajstici” počela je puno ranije. Kad je 1997. objavljen prvi domaći hip hop CD “Blackout Project: Project Impossible” pod okriljem emisije Radija 101, malo tko mogao je predvidjeti što će se sve događati s domaćim hip hopom. Ono što su punk i novi val bili krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, hip hop postao je u devedesetima. Ne samo kod nas nego i u svijetu, radilo se o angažiranoj glazbi u kojoj su razlog za “lajanje” protiv nepravdi, kritika onoga što se događalo oko nas, dobre rime, velika energija i poneki sprej bili dovoljni za novu generaciju hrvatskih velikana.
General Woo i Target iz Tram 11 bili su među prvotimcima novog žanra koji su postali mjerilo “nove poezije”, potpuno drugačijeg sustava vrijednosti koji su unijeli u domaću glazbu. Nakon što su TBF, Edo Maajka i Elemental prenijeli hip hop u uspješnu srednju struju, čitava nova generacija, od crossovera ST!llnessa do Dječaka, Kiše metaka, pa na koncu Vojko V, Krankšvester, Nered i Stoka nastavili su dalje i krajem 2018. nastupali u Domu sportova. Oko 18.000 ljudi kupilo je ulaznice za koncerte repera u Zagrebu u zadnjih godinu i pol dana. Koncertni album i DVD “Jedanajstica u Domu sportova” snimka je legendarnog nastupa koji je najavio trend, održanog 11. 11. 2017., kad su mjesec i pol dana prije koncerta i 14 godina nakon prekida rada, Target i General Woo rasprodali veliku dvoranu Doma sportova. Radilo se o neočekivanom uspjehu kojim je javnost aklamacijom dala podršku Tram 11, a nakon toga napunili su i dvije Tvornice kulture.
Stoga je opravdano pitanje “gdje si bio 11. 11. 2017.?” koji koriste u marketingu, jer radilo se o datumu važnom poput onog kad je Hladno pivo 2004. prvi put rasprodalo malu dvoranu Doma sportova, a pred vratima ostalo još barem tisuću ljudi. Datumima kad Zemlja možda nije stala, ali je za našu zemlju bilo presudno važno da su nekadašnja alternativa i underground izašli iz podzemlja među široku publiku. Sam CD s 15 pjesama i DVD s 22 snimke pokazuje da je “Jedanaestica u Domu sportova” bila puna i publike i kolega raspoređenih po brzometnim pjesmama (Bolesna braća, Stupni, Lu Jakelić, Incognito Popara, Renman i DJ Frx). No, za razliku od “jedanaestice” koja zna kasniti, Tram 11 na vrijeme su detektirali što se događa “Samo kod nas”: zapravo, od uvodne “Čovječe ne ljuti se”, “Pada sistema”, “Zlo i naopako”, do “Vrućine gradskog asfalta”, “Hrvatskih Velikana”, “Stilske mafije” i ostalih, jasno je da Tram 11 poručuju bolju i mentalno zdraviju opciju; “čovječe, ljuti se”.
Glupost! i pokušaj reklame benda besplatno, kakve potrebe ima reklamirati redovitu tramvajsku liniju? To je kao da Elektra treba platiti koncert ET-a .