Nik Orosi, najbolji domaći barist s Eliscaffeom kod “Britanca” podigao je kvalitetu tog crnog napitka bez kojeg neki od nas ne mogu. Ne slučajno završio je na prvom mjestu u Hrvatskoj, među 1300 kafića, u prestižnom vodiču “Where To Drink Coffee” i po ocjeni Norvežanina Tima Wendelboea ušao među 600 najboljih kava koje možete popiti u svijetu. No, sam Orosi reći će javno da bez kave može, ali bez glazbe ne.
Nakon što je otkrio tajne dobre kave uhvatio je vremena za slobodne aktivnosti i posvetio se svojoj drugoj vokaciji, elektroničkoj glazbi. Zapravo, kronološki je bila prva, a dokaza da “sve bilo je glazba” ima dovoljno; puštao je svoju glazbu po eventima, a odrastajući sa scenom osamdesetih, njegove dogodovštine s Pet Shop Boys i Depeche Mode za vrijeme zagrebačkih gostovanja – bio je s njima i družio se u backstageu i po Saloonu – bile su pretkvalifikacije nakon kojih je današnju izreku “Martin Gore je najveći” nadopunio vlastitim pločama.
Da, baš pločama, jer mu se upravo objavljeni dvostruki vinilni album “Introspective” pojavio samo godinu dana nakon prvoga, a između mu je jedna tema s prvijenca “Underline” objavljena na osmoj vinilnoj kompilaciji “Aq Total Alenovo 01”. Strast s kojom priča o glazbi, distorziji i bas frekvencijama koje moraju “probijati”, nesklonosti današnjoj “čistoj” i urednoj digitalnoj zvučnoj slici s “odrezanim” frekvencijama, otkrivaju čovjeka koji će, poput svoje mješavine kave, prije svojeglavo tražiti nešto vlastito, nego ponavljati tuđe dobitne kombinacije.
Jasno se to čuje i na albumu “Introspective” za koji kaže da je “jedan zvuk kostur svega i uvijek se čuje, tko želi čuti”. Orosijeva introspektiva zapravo je dug mladosti koji je na drugom albumu izveo konzistentnije nego na prvom, otkad je kao klinac prvi put čuo “Oxygene” Jean-Michela Jarrea, dok je naklon Pet Shop Boysima sasvim vidljiv u imenu “Introspective”, kako se zove i njihov album.
Njihovi su utjecaji sasvim jasni kroz melodične, snene, melankolične i kontemplativne teme s pop prizvukom i povremenim vokalizama, u zavjesama zvuka s kojima se Orosi sada bavi sam kao “one man show”. No, iako govorimo o elektronici, u biti je riječ o poštivanju pop-formata u kojemu bi Orosi mogao dodati još toga, pogotovo što za idući projekt najavljuje proširivanje zvučne slike s bubnjarom, basistom i duhačima.
“Introspective” je priča u četiri dijela na četiri strane vinila, ambijentalnoj, pop i remiksevima, napravljena na mašineriji od ultramoderne opreme do analognog Mooga (prvog sintesajzera s kraja šezdesetih), Voyagera i Roland TR 808 ritam mašine, koji su se osamdesetih po Zagrebu švercali poput suhog zlata.
Danas, kad je za sto eura moguće na mobitelu složiti neku glazbu, demokratičnost ide ne ruku ljudima poput Orosija koji sami ulažu u sebe i svoje zanesenjačke projekte. Iako kod kuće u samoći slaže dionice na klavijaturama – reći će vam da bi “bez glazbe umro”, ili “čak kad samo gledam klavijature već mi je bolje” – Orosi je druželjubiv pa mu je jedan od glavnih suradnika kojeg izrazito poštuje domaći prvak elektroničke glazbe Petar Dundov. Album je nastajao u studiju Nipplepeople u Zagrebu, kod još jednog poznavatelja Marka Grabbera u Ljubljani – lani je s Krešimirom Tomecom objavio odličan album “Deep Into Croatia” – a miksan je i masteriran u studiju Petra Dundova u Zagrebu.
