Senad Bašić istaknuo je kako je nakon televizijskoga angažmana iscrpljen te željan kazališta.
- “Iscrpljeni smo i umorni od televizijske mašinerije koja melje glumce kao mašina za faširanje glumaca. Nakon desetogodišnjega televizijskog projekta vraćamo se teatru, vraćamo se daskama koje život znače, jer ništa ne može zamijeniti teatar” - kazao je Bašić.
Po njegovim riječima, nakon dugogodišnjega zajedničkoga rada njih trojica pretvorili su se u mali glumački ansambl te su odlučili nastaviti suradnju.
“Odlučili smo se za ovaj komad koji je posvećen glumcima treće dobi, a to je rijetkost da pisci pišu uloge za glumce treće dobi. Iščitavajući tekst vidjeli smo koliko ima ljubavi prema glumi i glumačkom umijeću, i izbor je bio logičan” – dodao je Bašić.
Najmlađi glumac od spomenute trojke Moamer Kasumović kazao je kako je ideja, zapravo, bila Bašićeva, a da su je Mustafa Nadarević i on objeručke prihvatili.
- “Zadnjih deset godina postali smo istinski prijatelji i Senadovu ideju da zajedno postavimo predstavu objeručke smo prihvatili, i Mustafa i ja. Ljudi su nas do sada uglavnom gledali na televiziji, a ovom predstavom odlučili smo napraviti omaž glumcu, jer nekako imamo osjećaj da se naša profesija podaštava. Naš je cilj zabaviti publiku i staviti glumačku profesiju tamo gdje joj je mjesto” - istaknuo je Kasumović.
“Nakon deset godina zajedničkoga rada nas trojica postali smo više od prijatelja, praktično tri brata, i stoga smo htjeli napraviti predstavu koja neće biti 'tezga', koju nećemo raditi zbog para, već u kojoj ćemo se mi igrat i zabaviti. Predstava je priča o glumačkom poslu, glumačkim mukama i nesrećama, o vražjem glumačkom egu” - kazao je Mustafa Nadarević.
