Tekstovi o automobilskoj nesreći i smrti 32-godišnje Dolores Lambaše na Večernjakovu, ali i drugim web-portalima bili su popraćeni velikim brojem ružnih i uvredljivih komentara na račun mlade glumice, izbora njenih partnera i načina života pa je administrator imao više posla no obično. Zapanjuje činjenica da se toliko ljudi pokazalo bez imalo osjećaja za trenutak i bez trunke, ako već ne poštovanja, onda barem suzdržavanja od blaćenja osobe koja je mrtva.
Prestiž i ljubomora
Anonimni komentatori koji su si dali oduška zapravo govore o svojim frustracijama i manjku osjećaja vlastite vrijednosti.
– Takvo ponašanje zapravo je obračun ljudi sa svojom ljubomorom. Prestiž je danas važniji od života, a kad je netko ostvario životni uspjeh, popularan je i slavan, oni koji ga nisu ostvarili, vesele se padu te osobe. Ne žele se uzdići iznad tog osjećaja, nego ružnim komentarima u stvari nastoje opravdati svoj neuspjeh, ali se ujedno na taj način osvećuju i osobama koje su njih u životu odbacile. Svojevrstan je to obračun s neispunjenim ljubavima, kao, ona je bila lijepa, našla je put do uspjeha, a ja nisam i mene se odbacuje, pa neka joj onda bude to što se dogodilo – objašnjava psihijatar dr. Vladimir Gruden.
Iskreno će je žaliti oni koji osjećaju svoju osobnu vrijednost, oni će moći suosjećati na način: "Žao mi je da se dogodila takva tragedija, moglo se to dogoditi meni, nekom mom...".
Agresija nadvladala ljubav
Svojedobno su vrijedile norme tipa "srami se takvih misli!" ili "Bog će te čuti", no taj se oblik straha, samoprijekora ili samokontrole izgubio.
– Agresija je prevladala ljubav, nadjačala ju je – kaže dr. Gruden podsjećajući da je čovjek sretan ispuni li potrebu za ljubavlju ili za agresijom – dvije kategorije čije se energije kao u spojenim posudama mogu pretvoriti jedna u drugu. A nadvladalo je ono što svakodnevno gledamo na svim razinama društva, od škole preko posla i medija do parlamenta: najbitnije je zadovoljiti svoj agresivni nagon.
– To počinje odmalena jer se na svim razinama, i u školi, favorizira natjecanje, a ne suradnja. Stalno djecu potičemo da se međusobno natječu tko je bolji, a ne da nastoje saznati kako zajedno možemo ostvariti uspjeh odnosno cilj. Takav je odgoj prva stuba za rat, a u ratu uživamo kad je protivnik mrtav – zaključuje psihijatar.
>>Dosad neobjavljeni intervju: Zašto se Dolores povukla iz javnosti
