Komunicirati s umjetnicom koja je toliko toga preživjela i onda vam u dvije rečenice postavi dijagnozu društva u kojem preživljavamo i na nekima važne datume palimo svijeće na hladnim pločama palih junaka, to je privilegij. Najradije biste šalicu, iz koje je preko puta vas pila kavicu, zamotali u salvetu i čuvali na vitrini. Pretjerujem, ha? Možda, ali ja bih to napravio sa šalicom Julijane Matanović, a i mnogi bi kad pročitaju ovu toplu i pitku izmjenu rečenica, slapove slova koja najpoznatija i jedna od najčitanijih hrvatskih suvremenih književnica bez ustezanja istače pred svoje čitatelje u brojnim romanima i zbirkama priča, pa evo sada nakratko preusmjerava slapove i prema čitateljima Ekrana. "Zašto sam vam lagala", "Bilješka o piscu", "Kao da smo otac i kći", "O čemu ti to govoriš", "One misle da smo male", "Cic i svila", "Samo majka i kći", "I na početku i na kraju bijaše kava"... Uzmite u ruke, nakon što pročitate razgovor, bar jedno od tih djela žene koja se usudila otvoriti svoj život milijunima i ne prestaje pisati.
Kad sam se suočila s teškom dijagnozom, Vjekoslava Huljić obećala mi je da će se brinuti o mojoj kćeri
Moje je ponašanje usmjeravano strahovima. Morala sam raditi ručni rad, ići u nadnicu, svirati. I šutjeti. Oblikovala sam se u čudnom spoju građanske kuće i neimaštine koju je teta vješto skrivala
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Julijana i Vjekoslava dvije plemenite osobe.